Duboko potreseni bolom javljamo svoj rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 30. VI. 2009. godine zauvijek napustila naša Luca Božić



Posljednji ispraćaj pokojnice će se obaviti u
petak 03. VII. 2009 u 15 sati na starom groblju u Okrugliću

Duboko potreseni bolom javljamo svoj rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 29. VI. 2009. godine zauvijek napustio naš svećenik Fra. Valerije Stipić



Posljednji ispraćaj pokojnika će se obaviti u
srijedu 01. VII. 2009 u 14 sati na starom groblju u Okrugliću

Proslava blagdana sv. Ivana Krstitelja započinje trodnevnicom : Prvu veče trodnevnice misno slavlje predvodi Fra Anto Pušeljić, Drug veče trodnevnice misno slavlje predvodi Fra Joso Oršolić Treću veče trodnevnice misno slavlje predvodi Fra Pero Baotić Misno slavlje na blagdan Svetog Ivana Krstitelja predvodi Fra Mijo Jozanović. Prvu veče kao što sam i naveo u uvodu predvodio je Fra Anto Pušeljić župnik župe Grebnice. Na početku misnog slavlja Tramošnički župnik Fra Mija je pozdravio sve nazočne koji su došli na prvu večer trodnevnice, i pozdravio fra Antu i zamolio ga da započne misno slavlje prve večeri trodnevnice. Fra Anto je također pozdravio sve okupljene s kršćanskim pozdravom "Hvaljen Isus i Marija braćo i sestre". Na prvoj večeri trodnevnice okupilo se oko 150 vjernika, što onih koji žive i borave cijelo vrijeme u Tramošnici, što onih koji su došli na godišnji odmor da ga provedu u Tramošnici. U propovjedi se fra Anto prvo osvrnuo na sveto evanđelje, u kojem učenici bude Isusa i kazuju mu da je veliko nevrijeme i da će svi da izginu, na to Isus ustaje i zapovjeda vjetru i moru da se utiša. I zatim se fra Anto obraća svima nama i govori nam zašto uvjek u nas ljudi ima ono "ali" koje je uvjek tu i navodi par primjera.....

Utorak: 23. lipanj. 2009.

Dan uoči prvog memorijala "Marko Bošnjak" , 29.05.2009. u 17 sati na groblju Miroševac, poslanstvo boksačkog kluba na čelu s trenerom Bonom Bošnjakom Markovom suprugom Maricom i dvjema kćerkama, po zvanju profesoricama i pedagoginjama, Markov sparing partner i kolega iz boksačkog kluba "Trešnjevka" magistar Marko Kopic, položili su vijenac i upalili svijeće našem šampionu, legendi i najmlađem prvaku u teškoj kategoriji, boksaču Marku Bošnjaku. Nakon polaganja vijenca njegov najbolji prijatelj i sparing partner magistar Kopić obratio se prisutnima govorom: "Zahvalan sam cijeloj upravi boksačkog kluba "Sesvete" , obitelji našeg dragog prijatelja i kolege Marka Bošnjaka, a posebno se zahvaljujem gospodinu Boni Bošnjaku, Markovom bratu, koji je inicirao ovaj događaj od velika značaja za Sesvete, Zagreb, a posebno za nas Tramošnjane. ....

Utorak: 09. lipanj. 2009.

Čast mi je sve članove zavičajnog kluba, kao i sve Tramošnjane obavjestiti, da je kapela na novom groblju u minimalnom roku pokrivena. To znači za sve nas ,završne radove treba završiti do kraja. S obzirom na našu financijsku situaciju, jako težak zadatak.

Ovo je APEL za sve Tramošnjane, priključite se ovoj akciji. Ujedno, zahvala svim ljudima dobre volje, koji su svojim uplatama i radom olakšali gradnju kapele.
Mi iz zavičajnog kluba Donja Tramošnica zahvalni smo na svakoj , najmanjoj pomoći, jer radove moramo privesti kraju.

Zavičajni klub D.Tramošnica (Ana Bošnjak)

Srijeda: 27. Svibanj. 2009.

U životu svakoga čovjeka postoji više sretnih trenutaka i doživljaja, a sigurno jedan od njih zauzima posebno mjesto a to je, kada dvoje ljudi dožive 50 godina braka i zajedničkog života. Tako su i dvoje Tramošnjana u srijedu 15.04.2009.god. imali jedno nesvakidašnje slavlje.

U veselom ozračju i u krugu svoje obitelji,Ivo i Mara Šokčević proslavili su 50. obljetnicu zajedničkog života.Crkveni brak su sklopili sada već davne 1959.god. u župi Gospe od anđela u Gornjoj Tramošnici, a vjenčao ih je nama svima poznati svećenik fra Kruno Pejčić. Sjećajući se tih nekoliko dana uoči i prije svadbe, djed Ivo mi je osobno prepričao nekoliko trenutaka iz tih vremena.

On kao i svi drugi momci imali su i po nekoliko djevojaka, i nije se bilo baš lako odlučiti koja je prava, a tako je bilo i kod djevojaka, osim jedne stvari. Naime, gledalo se dosta tko jer stariji, i nije bio baš običaj u obitelji da se preskače, odnosno da se ženi ili udaje mlađi prije starijeg. Tako je bilo i kod babe Mare (imala je stariju sestru), ali pošto je bila rođena velika ljubav, ta prepreka je brzo prebrođena. Nakon dogovorenog datuma,djevojka bi već uveliko pripremala "RUVO",odnosno svoje osobne svari ili sobu, koju bi dovezla dan uoči svadbe, u subotu, jer se crkveno vjenčanje moglo održati samo nedjeljom. "RUVO" bi obično dovozili "mlada",sestre(ako ih je imala), ili rodice. Pjevalo bi se i igralo do kasnih večernjih sati, a i dolazili bi momci iz komšiluka i "ašikovali"s curama. ....

Subota: 16. Svibanj. 2009.

Po podacima iz statistika, po sjećanju živih, ne tako davno, Njivak je bio zaselak sa znatnim brojem žitelja.

A danas, na dan blagoslova polja, zemlja i polja postoje, ali je "živih polja "malo, gotovo ih i nema. I dok odzvanja riječ župnika , fra Mije Oršolića i puka , " Od munje, grada i groma - Oslobodi nas Gospodine", pomenimo : od 104 obitelji koje su živjele tu do 1992.( Njivak je 1992.godine imao 57 direktnih telefonskih brojeva - radi prisjećanja - imenik je u privitku) , danas u Njivku živi samo jedna starica, gospođa Mara Ivanković

Nešto od infrastrukture postoji ( putna komunikacija, visokonaponski i nisko naponski el.razvod) , nešto je kuća sanirano - spremno za useljenje ( u privitku fotografije) , ali nema žitelja. I onda budi vizionar, prognoziraj kada će ponovo u Njivku biti "živih polja" , tu prognozu se ne usuđuje dati nitko, taj odgovor moraju dati sami Njivčani, a župnik i puk će i dalje dolaziti , i pri Blagoslovu polja odgovarati : "Oslobodi nas Gospodine".

A na "Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati"- puk će i dalje odgovarati :" Tebe molimo, usliši nas".

Tada reče svojim učenicima : " Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju" Mt 9, 37-38

Tadija Leutar

Utorak: 12. Svibanj. 2009.

Tramošnica; 01.05.2009.

Evo nakon dugog vremena došao sam u našu Tramošnicu, da malo uživam u ljepotama našega sela i miru koji mi daje snagu za daljnji rad. Znao sam od prije da u Tramošnici za prvi maj je misa i blagoslov polja na Grabu.
Nakon mog jutarnjeg buđenja i pijenja kave u mom šiminom kraju , uputio sam se u Tramošnicu. Kada sam došao bilo je par ljudi koje sam pozdravio i malo popričao s njima jer neke vidm samo od dolaska do dolaska, ali i neke samo u par godina. S vremenom je počelo sve više ljidi dolaziti i okupljati se oko kapelice na grabu, odnosno tko bolje zna kod pošte sadašnje i spomenika poginulima u Tramošnici. Na misi se okupilo poprilično ljudi što mještana koji žive u Tramošnici što mi koji smo došli iz Hrvatske, Austrije, Njemačke itd..

U 11 sati je započelo misno slavlje koje je predvodio župnik Fra. Marijan Oršolić župnik župe Donja Tramošnica. Misno slavlje je počelo po starom dobrom običaju blagoslovom polja. Nakon blagoslova počela je svečana sveta misa, u kojoj se fra Marijan obratio nama malim ljudima koji smo tu i koji bi trebali pomagati jedni drugima a ne mrziti se i prezirati jedne druge. ....

Nedjelja: 10. Svibanj. 2009.

Kada je rodna gruda u pitanju, onda tu zaista nema granica domoljublju.To su još jednom pokazali i dokazali svi Tramošnjani širom zemaljske kugle, i oni u Tramošnici, ali i oni izvan nje, svako na svoj način.Zaista smo i mi u Zavičajnom klubu bili prijatno iznenađeni, kada smo dobili nove fotografije izgradnje kapele na novom groblju, i kada smo vidjeli kako radovi teku i brže nego smo mi sami planirali.Izgleda, kako se ponovo kad naših Tramošnjana pojavio onaj naš "Tramošnički dišpet"(ako se ikada i ugasio), i kako hoćemo i možemo, ako treba nešto zajedničko za selo.Nasi ljudi koji su eto u kratkom vremenu uspjeli uraditi ovo što ćete vidjeti na slikama.Radiće i dalje, dok se kapela ne pokrije.Oni su se takođe aktivno uključili u izgradnju kapele.Zaista, svaka im čast, ali i jedno veliko HVALA, ispred nas u klubu, ali sigurno i ispred svih Vas koji na bilo koji način sudjelujete u izgradnji kapele.A, svakim danom nas je sve više na tom popisu.Izgleda kako i naše Tramošničko srce malo jače zakuca ako se nalazimo u Tramošnici.Jer kao što smo već prije pisali, koji vid pomoći će biti, uopće nije bitno.Neko će pomoći novčano, neko dragovoljnim radom, ili će netko napraviti kavu radnicima na gradilištu.Svaka pomoć koju pružite je dragocjena i neprocjenjiva.Nije uopće bitan iznos i način, nego samo dobra volja i ljubav.Hoće li to biti preko Zavičajnog kluba, preko župnika ili nekog trećeg, uopće nije bitno.Bitno je da sva ta pomoć ima rezultate, a opet Tramošnjani neko novo zadovoljstvo i nadu u bolje sutra.Vi koji ste već s nama dobro znate što znači zajednički rad, pa se s toga još uvijek nadamo kako će se i oni drugi uključiti, koji do sada nisu pomagali ili nisu imali prilike pomoći.Vjerujte nam, uz veoma mala odricanja možemo zajednički dosta toga napraviti.Priključite nam se zato dragi Tramošnjani, jer svaka vaša pomoć i podrška biće duboko uklesana u samo srce našeg najdražeg mjesta na svijetu, naše Tramošnice.

Zavičajni klub Donja Tramošnica

Nedjelja: 03. Svibanj. 2009.

Kada smo se nas nekoliko iz Zavičajnog kluba pripremali na odmor u rodnu Tramošnicu, neprestano nam se vrtila u glavi jedna stvar, a to je:"Da li ćemo i kako ćemo ispoštovati ono što smo svima Vama obećali na našoj Zavičajnoj zabavi, odnosno da li ćemo za Uskrsne blagdane uspjeti dogovoriti početak izgradnje kapele na našem novom groblju u Tramošnici?

"U glavi su se redala pitanje za pitanjem. Koji idejni projekt je najbolji, gdje ćemo je postaviti? Trebalo nam je nešto što će se većini svidjeti, biti funkcionalno, a na kraju i ne prelaziti troškovnik koji ne bi mogli platiti. Trebali smo vidjeti i što misle mještani, kao i naš župnik fra Marjan Oršolić. I onda smo dogovorili sastanak sa Savjetom Mjesne zajednice, sa župnikom, kao i nekim članovima našeg zavičajnog kluba i mještana, i to odmah poslije Uskrsnog ponedjeljka, 14.04.2009. Moramo istaći, kako je sastanak protekao u veoma vedrom tonu, i svatko od nazočnih je dobio svojih nekoliko minuta da kaže što misli i što želi. Imali smo tri prijedloga, od kojih se skoro svima najviše svidio prijedlog od fra Tomislava Ćaćić, koji je odmah se vidjelo u uvodu svoga izlaganja, uložio dosta truda ali i svojih novaca, kako bi sve što bolje objasnio i dočarao. Međutim, zbog troškovnika i skupoće objekta, svi nazočni su odbili prijedlog i izjasnili se kako nam u ovom trenutku nije potrebno tako nešto, nego jedan objekt koji bi sadržavao klimatizirani prostor za mrtvačnicu, prostor za rodbinu od pokojnika sa malim oltarom, sanitarni čvor, kao i terasa, gdje bi se održavao ispraćaj pokojnika ili ceremonija neke obične mise. ....

Ponedjeljak: 27. travanj. 2009.

Ide vrijeme. Ma šta ide, leti. Iako ima i onih koji kažu da su vrijeme i prostor konstanta, samo se mi i sve ostalo vrti i kreće u tom vremenu i prostoru. Bilo kako bilo Jurjevo mi nekako ove godine jako brzo došlo. A ja došao dan prije, i zamislite, prvi put nakon rata prenoćio kod kuće. Brat Josip i njegova Gordana su već starosjedioci i dolaze svako toliko i sve im već postalo normalno i uobičajeno.

Oko moje kuće u Zagrebu skoro se udomaćilo nekoliko vrabaca, dva-tri kosa i par grlica u parku preko puta. I kako Thompsonova pjesma kaže: "Veseli slavuji pjevaju u zoru.....", ponekad kada je lijepo vrijeme, ujutro oko 5 sati nakratko čujem cvrkut koji ubrzo zamre u buci motora i gradskoj vrevi. A ovdje u Orlovom Polju, čudo jedno. Sjedili smo do ponoći i razgovarali. Vani mrkli mrak i mrtva tišina u kojoj odzvanja takav pijev svih mogućih vrsta ptica kakav nikada u životu nisam čuo. Nakratko sam se budio u dva, u četiri i potpuno u pet sati, a pijev nikako nije jenjavao. Do šest sati sam ležao i samo slušao ptice i razmišljao čemu je to tako. Da li se svađaju, razgovaraju, ašikuju, čuvaju stražu ili bilo što drugo. U šest sati sam ustao, izašao u dvorište i uživao. Zrak čist, pijevu svih onih ptica pridružiše se i dva fazana na svježe uzoranom komšijinom Topoliku. Ustao i brat i pita da li ovakove ljepote ima igdje na svijetu. Raspoznaje pjesmu svake ptice, a posebno jednog slavuja kojega kaže ne bi dao nizašto na svijetu. Svaka mu čast zaista pjeva ko slavuj. ....

Nedjelja: 26. travanj. 2009.

Sam dolazak u Tramošnicu i prelijepo vrijeme, nagovijestili su još jednom, kako će to biti moje još jedno prelijepo iskustvo, prepuno različitih događaja i doživljaja u rodnom zavičaju. A započelo je već kod ploče s natpisom "TRAMOŠNICA". Procvjetale voćke, zelenilo i s lijeva i s desna, ljudi na njivama završavaju svoje zadnje proljetne radove. Sve izgleda puno urednije nego prije, i skoro da i nisam mogao vidjeti neko zapušteno dvorište, bez obzira što znam kako u nekim kućama ne živi nitko. UpravoTramošnica, onakva, kakvu sam i zamišljao. Već slijedeći dan sam mogao primijetiti kako će selo biti ponovo puno Tramošnjana, koji su pohrlili iz svih dijelova Europe, a koji su ujedno i najavljivali nadolazeće Usksne blagdane. A počelo je već misom na "cvjetnicu", gdje smo blagoslovili grančice koje smo donijeli u crkvu, a nastavilo se već na Veliki četvrtak. Na Veliki petak, molili smo "Put Križa"oko zgrade ambulante, koji je sam osmislio i organizirao naš župnik fra M.Oršolić, a označava "Put Križa prognanika i povratnika cijele Tramošnice", odnosno, svih patnji koje je prošao Tramošnički narod u ovom prošlom vremenu....

Srijeda: 22. travanj. 2009.

Čitajući članak i gledajući slike sa druženja Tramošnjana i Orlovaca iz Grenchena u Švicarskoj, drago mi bude kada čujem i vidim da se naši ljudi sastaju i druže, jer sigurno na tim druženjima se bar spomene i naš kraj. Ovo druženje pored zabave imalo je i korisni humanitarni karakter. Lijepa svota novca je prikupljena i kako vidimo, namijenjena je za gradnju kapele na novom tramošničkom groblju. Hvala lijepa. Novo groblje se širi, odnosno povećava mu se broj onih koji ga koriste za vječno počivanje. Kad već o tome govorim da napomenem da smo upravo na novom groblju, iz Orlovog Polja u jako velikom broju, u subotu 14.03.2009. godine, ispratili na vječno počivanje Peru (Ante) Jurića, (u narodu poznatiji kao Pero Kajin). Sprovod i misu zadušnicu su vodili naši fratri: Fra Marijan Oršolić i Fra Valerije Stipić te vlč. Pero Anić, koji je pokojnikov šogor. Lijepo je vidjeti da se ljudi poštivaju te se u velikom broju okupe na ispraćaju pokojnika. ....

Srijeda: 18. ožujak. 2009.

ARHIVA VIJESTI