U cilju pravilnog informiranja, načelništvo Općine Pelagićevo je uputilo upit o stanarskom pravu bivših stanara u stambenoj zgradi kod OŠ Moša Pijade u Tramošnici ,Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS.

Upit se sastojao u slijedećem : do kojeg roka se mogao tražiti povrat imovine, odnosno stana i stambenih prava u devastiranim objektima, konkretno stambene zgrade u kojoj su postojale stambene jedinice za rješavanje stambenih pitanja radnika OŠ Moša Pijade u Tramošnici.

Odgovor upitanog Ministarstva :
» Obavještavamo vas da se odredbe člana 1 stav 2 Zakona o korištenju napuštene imovine, primjenjuju na nepokretnosti, uključujući i poslovne prostorije u privatnom vlasništvu i stanove u privatnom vlasništvu, kao i stanove na kojima postoji stanarsko pravo ( stanovi) koji su bili napušteni u periodu nakon 30.aprila 1991. godine bez obzira da li je nepokretnost ili stan bio proglašen napuštenim, pod uslovom da je vlasnik, posjednik odnosno korisnik nepokretnosti izgubio posjed nepokretnosti ili je nosioc stanarskog prava izgubio posjed stana prije 19.decembra 1998. godine.
Isto tako, regulisano je članom 16. istog zakona da se zahtjev za vraćanje stana u posjed može podnijeti u roku od šesnaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, dakle, krajnji rok je bio 19.04.2000. godine.
Ukoliko nosilac stanarskog prava u tom roku nije podnijeo zahtjev za vraćanje stana stanarsko pravo mu prestaje. Budući da se vaš upit odnosi na devastiranu stambenu jedinicu zakon je regulisao i slučajeve do kada nosilac stanarskog prava mora podnijeti zahtjev i za povrat stana koji je oštećen ili uništen, pod uslovom da je nosilac stanarskog prava izgubio posjed stana koji potražuje prije 19.decembra 1998. godine.

Shodno citiranom zakonu, nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može , izuzetno od člana 16. ovog zakona podnijeti zahtjev za povrat stana, najkasnije do 29.06.2002. godine.

Iz svega navedenog proizilazi, da su protekla oba roka koja su bila predviđena za podnošenje zahtjeva za povrat stanova u posjed«

Neću komentirati, samo prenosim odgovor, radi vašeg informiranja.

Tadija Leutar

četvrtak: 11. ožujak. 2010.

Dragi organizatori,dragi Tramošnjani

Već su prošla gotovo dva tjedna od vaše /naše Tramošnjičke večeri. Htjedoh se već ranije javiti ali kao i kod svih ,uvjek taj nedostatak vremena! Ali kako se kaže; nikad kasno ,pogotovo za lijepu riječ!

Već je dosta rečeno o toj večeri a ja ,kao samo mali dio sveg toga, mogu samo reći: jako lijepo…!Nije se moglo drugačije niti očekivati, kad se toliko truda ,znoja i želje utka u sve te pripreme! Mene osobno uvijek iznova oduševljava taj entuzijazam..ta volja,..ta nesebičnost svih tih vrijednih ljudi koji sve to organiziraju…(i kod drugih udruga) a sve u cilju da se besprijekorno i sa osmijehom na licu dočekaju dragi gosti,prijatelji ,da se domaćinski ugoste ..i sve sa zajedničkim ciljem:da se održe naše tradicije a i da pomogne svom kraju!!Ja takva okupljanja doživljavam kao nešto što nas sve skupa spaja bez obzira iz kojeg smo kraja stigli...

četvrtak: 25. veljače. 2010.

Luxory sala, sama po sebi, lijepog i udobnog ugođaja, 06.02.2010. zračila je toplinom i ljepotom, kada su je ispunili više od 600 gostiju. Po peti puta doputovaše Tramošnjani iz različitih djelova svijeta, sa jednom jedinom željom, uživati, osjetiti blizinu svojeg rodnog kraja, ljubav za bliznjega svoga.

Zavičajni klub D.Tramošnica Thun, objavljuje petu Tramošnicku večer kao potpuno uspješnom

Vrijedni članovi zavičajnog kluba D.Tramošnica imali su samo jedan cilj, naravno koliko je bilo moguće, harmonizirati u svakoj situaciji i ponuditi udobnost svakome gostu. Počastiti maksimalno, dali je to bila punjena paprika, kolačić, kolač, crna kava ili zavičajna tombola »grah i pita »

Gosti Tramošničke večeri, svaki pojedinačno, su svojom nazočnošću, velokodušno su počastili članove ovog kluba i još jedanput pokazali veličinu našega čovjeka te njegovu ljubav prema zavičaju. ….

nedjelja: 21. veljače. 2010.

Zavičajni klub Donja Tramošnica-Thun (CH),organizira svoju petu jubilarnu „TRAMOŠNIČKU VEČER“.Imajući u vidu kako je većina Vas informirana o datumu i mjestu održavanja, i kako svi jedva čekamo taj dan, želimo i ovim putem da Vas još jednom malo detaljnije upoznamo sa još par detalja.Dakle,zabava će se održati dana,06.02.2010 godine, u Grenchenu(SO), u dvorani „LUXORY“, koja se nalazi u Maienstrasse 6,s početkom od 18.00 sati. Oni koji su bili zadnje dvije godine na zabavi, sigurno se mogu sjetiti i mjesta, ali i prekrasnog ambijenta u sali, a za one koji dolaze po prvi puta, na kraju ovog teksta, objavićemo i jedan plan, kako što lakše doći do dvorane.

Pošto ove godine slavimo i mali jubilej, pobrinuli smo se da ovoga puta zaista bude jedna nezaboravna zabavna večer, pa smo zbog toga i pozvali u goste poznatu grupu iz Domovine, „TIGROVE TAME“, kao i HKUD „POSAVINA-BADEN (ZH). Uz tradicionalni širok izbor jela i pića, organiziramo i bogatu tombolu, uz neizostavnu zavičajnu nagradu na tomboli.Kao i do sada imaćemo i nekoliko iznenađenja, koja ćemo Vam sačuvatu za tu, nadamo se nezaboravnu večer. ….

četvrtak: 21. siječanj. 2010.

Ne znam kako je kod Vas, ali kod mene, svaki put u vrijeme došašća osjetim neki nemir, odnosno osjetim kako mi se duša puni.Nešto slično, kao kad uštekate praznu auto bateriju u struju.I svake nedjelje, paleći jednu svijeću više na adventskom vjenčiću, osjetim neku novu snagu i osjećam se punijim.Jedino što me malo naljute ovdašnji trgovci, koji svoje dućane okite već sredinom studenog, navodno najavljujući dolazak Adventa i Božića, a ustvari svi znamo koji su njihovi pravi razlozi.Ali neka, valjda mora biti tako i nije na meni da sudim o postupcima drugih.

Kako sam već prije znao kada putujem, već nekoliko zadnjih radnih dana bio sam s mislima u selu u mojoj Tramošnici.Nisam mogao ni zamisliti kako će se moje putovanje od nekih 12-13 sati pretvoriti u jednu avanturu dugu 24 sata i više.Oni koji su išli u isto vrijeme kada i ja, sigurno znaju o čemu pišem.Ali ni tih 4 sata kroz CH,5 kroz Italiju, 8 i pol sati kroz Sloveniju i 6 kroz „Lijepu našu“, nisu mogli pokvariti Božićno raspoloženje koje me držalo već nekoliko proteklih dana.….

utorak: 12. siječanj. 2010.

Osnovna škola Vaso Pelagić Tramošnica!
Posjetom svome rodnom kraju posjetio sam i osnovnu školu u Tramošnici. Doznao sam da je srijeda 30.12. 2009. Godine zadnji dan školskog polugodišta. Učiteljica Blaženka Anušić ljubazno me primila i pozdravila i upoznala sa učenicima kojih ima sedmero.

Tu su tri đaka prvog razreda, tri đaka trećeg razreda te jedna učenica četvrtog razreda. Kada sam doša djeca su crtala i pravila novogodišnje čestitke i kao što ćete vidjeti na fotografijama lijepo ih ukrasili. Pitao sam učiteljicu kako je što se tiče školskog pribora i ostalih stvari što treba, rekla mi je da većinom sve imaju samo bi bilo lijepo da ima hamer papira više za plakate i papira za crtanje, i blokove za likovnu kulturu.

S učenicom Ana Marijom Lukanović dolazi i sestra Janja Lukanović koja ima 5 godina. Djeca su bila veoma vesela i radovala su se praznicima koji traju do 25.01.2010 godine., kada počinje drugo polugodište školske godine 2009/2010. Djeca zajedno sa učiteljicom zaželila su svim ljudima dobre volje sve najbolje u 2010 godini, a na prvom mjestu puno zdravlja svima.

Đaci:
Prvi razred:
1. Božanović Tomislav
2. Božanović Manuela
3. Kovačević Ana
Treći razred:
1. Lukanović Ana Marija
2. Vrhovac Matej
3. Vrhovac Monika
Četvrti razred:
1. Nadarević Tea

Ilija Božić

Pogledajte fotografije

ponedjeljak: 11. siječanj. 2010.

Božićni blagdani su za mnoge kršćane najljepše i najradosnije razdoblje Crkvene godine, a najdraža Misa je svakako „Ponoćka“. Reče mi rođak Tomo (čija obitelj sada živi u Županji) da je na Ponoćki bio u Tramošnici. I ne samo on, nego i mnogi naši ljudi koji sada ne žive tamo. Crkva prepuna kao nekada. Sveta Misa bi trebala biti jednako važna u bilo kojoj crkvi, ali ljudi je ipak doživljavaju na raznim mjestima na različite načine. Da nije tako ne bi išli na Misu u pol noći u rodnu Tramošnicu, nego tamo gdje su trenutno i gdje im je bliže.

Jako me se dojmila životna ispovijest našeg sumještanina, čiče Pere Dadić, koji je veliki dio života proveo u Njemačkoj i vjerojatno prilično zaradio, ali za njega je to zemlja gdje nikog ne žale, gdje se nizakime ne plače, gdje su godine duge ko vječnost, gdje Sunce nema sjaja, hrana nema okusa, a cvijeće nama mirisa. I zato, kada je u zreloj životnoj dobi pokušao podvući crtu i napraviti inventuru života, donio odluhu o povratku u rodno mjesto, da barem ostatak života pokuša pronaći unutarnji mir, te biti sretan i zadovoljan. Za novac se može kupiti bogatstvo, ali se ne može kupiti sreća, ne može se kupiti ljubav, ne može se kupiti radost i mir u duši. Što vrijedi onom „našem zetu“ Berniu Ecclestoneu sve njegovo bogatstvo kada ga je napustila naša Slavica. ….

ponedjeljak: 11. siječanj. 2010.

Beč, 12.12.2009.
Na osmom Sijelu Bosanske Posavine u Becu se okupilo preko 1.500 Posavljaka.
Na posavskom sijelu sudjelovalo je 6 izvornih grupa
1. “Braća Geljić”,”Braća Tunjić”
2. ”Braća Domić”
3. ”Bosanski Žubori”
4. ”Braća Kopić”
5. “Braća Vidović”
te glazbena grupa “Drale & band Rasčica”,
nastupila su i 4 Kulturno Umjetnička Društva: 1. "KUD Bosanska Posavina"-Beč,
2. "KUD Plehan"-Zagreb,
3. "KUD Bok-Oštra Luka"
4. "KUD Posavina" Insbruck.

Posebnu pozornost je privukao nastup novosnovanog KUD-a “Bosanska Posavina” Beč,koje je svojim raznovrsnim programom,osvježio i ukrasio ovu najznačajniju manifestaciju Hrvata Bosanske Posavine u dijaspori.
Moderan ples mladih Posavljaka,clanova ovog drustva, uz pjesmu Željka Jurića(Posavina zove),koju je otpjevao “Makki” sa svojim prijateljima je oduševio sve prisutne. Kum novoosnovanog KUD-a je Milan Bandić,koji je poslao svog izaslanika jer zbog obaveza vezano za presjedničku kamapnju nije mogao doći, jer se nalazio na predsjedničkoj kampanji u Posavini, je obećao financijsku potporu od 10.000 eura, klubovima Bosanske Posavine u Beču.
Ovaj spektakl je uživo prenosila POSAVINA TV,prva internet televizija u Bosni i Hercegovini.
Uz prisutne tu su bili članovi Napretka Gradačac, predstavnik udruge Prsten dr. Jeleč, te drugi uvaženi gosti.

Ilija Božić

Pogledajte fotografije sa Sijela

ponedjeljak: 11. siječanj. 2010.

Hrvatsko kulturno društvo NAPREDAK Gradačac je i ove godine, kao poklon puku Gradačca i okolice,za skore Božićne blagdane, organiziralo Svečani Božićni koncert. Koncert je održan u nedjelju 20.12.2009. od 17 sati u kongresnoj sali Gradačačkog sajma.

Uz lijepo odabrani repertoar prigodnih Božićnih pjesama, u svečarskom ozračju, nadahnuti izvođači su bili članovi muškog pjevačkog zbora Hrvatskog obrtničkog pjevačko i glazbenog društva „Zrinjski“ iz Osijeka(*).

Učesnici koncerta su bili i učenici o.š. „Ivan Goran Kovačić“- sa kraćim prigodnim recitalom o Božiću u Božićnim blagdanima, te prof. Franjo Kristić koji je recitirao svoje pjesme o rodoljublju i patriotizmu, ognjištu i rodnoj grudi, te Božićnim blagdanima u Tramošnici i okolici. Ovim svečanim koncertom, HKD NAPREDAK Gradačac je završio svoju programsku 2009. godinu

(*) - Hrvatsko obrtničko pjevačko i glazbeno društvo „Zrinjski“ iz Osijeka postoji već 113 godina. Prigodom posjeta u povodu nastupa na Svečanom koncertu, obišli su u Tramošnicu, gdje su učestvovali u Misnom slavlju na Velikoj pučkoj Misi u crkvi Gospe od Anđela u G.Tramošnici.

Tadija Leutar

Pogledajte fotografije s Božićnog koncerta

srijeda: 23. prosinac. 2009.

Bio sam sasvim mali, onih teških predratnih i ratnih dana, pa poslijeratne krize i naših muka.
A to je srušilo moje djetinjstvo i mir u mojoj duši. Plakala si jer si bila majka nas dvanaestoro djece a ostala si bez muža u 43-ćoj godini života a toliko nemoćna da nastaviš borbu za opstanak mnogočlane obitelji.

Plakala si jer nam nisi bila u stanju pružiti ni ono najosnovnije za život, bar u ono vrijeme što su roditelji pružali djeci.Do pred sami rat si ostala samo sa nas petero živih, ostali su pomrijeli prirodnom smrću.Ali, i dotle je trebalo puno suza koje ja nisam dobro ni zapmtio.

Sjećam se sasvim malo, krupnog i snažnog, kao diva oca, koji je umirao u teškim mukama od još i danas neizliječivog raka a tad sam imao samo četiri godine.Pa najstarije sestre Marije samo godine dana kasnije od opake tuberkoloze kostiju, kojoj se vidjela posteljina kreveta kroz koljeno noge...

utorak: 15. prosinac. 2009.

Imajući priliku vidjeti skup generacije ‘69 u Tramošnici ove godine kako proslavljaju 40-tu godišnjicu male mature, probudi u meni nostalgiju.

Tako i ja tih dana na blagdan Svih Svetih sretoh nekoliko školskih prijatelja u Tramošnici, kako to već biva uz čašicu, smijeh a i suze, prepričavasmo kako je to bilo prije više od 30-tak godina kad smo mi bili «đaci». Prisjećajući se dobrih – loših doživljaja, pitajući se gdje smo sve rasuti po bijelome svijetu, kako se tko snašao, (nažalost i rat je učinio svoje) rodila se u meni i jedna ideja. Pokušati sakupiti nasu generaciju u što većem broju sljedeće ljeto u Tramošnici.

Bili smo jedna od brojnih generacija, četiri Osma (osmi 1,2,3,4) razreda (donekle zahvaljujući i onima koji su «propadali» hahaha), negdje oko 120 učenika. Neki od nas su išli u staru školu, dom, Tuzlane, itd. Da bi poslije petog razreda krenuli u „O. Š. Moša Pijade“ (nažalost nema više ni jednog objekta). Kako sam ja bio osmi 2 a posjedući i neke slike, nije mi bilo teško prisjetiti se imena iz svog razreda. Malo teže to je sa ostalima (osmi 1,3 i 4) ali nadam se da ćemo uz vašu suradnju preko ovih stranica uskoro popuniti i taj spisak. Ispričavam se ako sam pogriješio imena i sl. ipak je prošlo 30-tak godina a mi, mili moji kud koji….

subota: 12. prosinac. 2009.

Kako je navedeno crkvenim kronikama , današnja crkva u Gradačcu je sagrađena 1888. godine, za vrijeme župnikovanja fra Jure Džipić.
Do 1992. godine, ovoj davno izgrađenoj crkvi, valda iz pomodarskih razloga, zamijenjena je prvobitna vanjska fasada, pa je ,u osnovi kamena građevina ,ožbukana i nanesena je završna fasada.

Ratna zbivanja od 1992. do konca 1995. godine su potpuno devastirala lijepu građevinu crkve. Godine 1996. su urađeni samo neophodni radovi, kako bi se zaustavilo dalje „propadanje” a i stvorili minimalni uvjeti za Bogoslužbe u crkvi.

Godine 2008. su u Gradačcu vršene znatne urbanističke promjene u području crkve , pa je trebalo crkveni posjed uskladiti sa tim urbanizmom. Radilo se o radovima na ogradi posjeda, platou ispred i oko crkve, pristupnim stazama od gradskih saobraćajnica do crkve i crkvene kuće....

utorak: 17. studeni. 2009.

Dana 31.10.2009. godine , u restoranu nogometnog kluba Tramošnica , generacija učenika koja je 1969. godine završila osmogodišnju školu u Tramošnici, na prigodan način je obilježila 40-tu obljetnicu „male mature“. Samo da napomenem, Tramošnica nije imala osmogodišnju školu do 1963. godine. Te godine je završena osmogodišnja škola kod Franca. Prva ravnateljica te osmogodišnje škole je bila Marija Rukavina. Prva generacija, koja je završila osmogodišnju školu u Tramošnici je generacija iz 1964/1965. godine. Generacija koja je ove godine obilježila 40-tu obljetnicu je peta generacija maturanata u Tramošnici.

Slavljenici su htjeli izvršiti prozivku po školskim dnevnicima ( znaju da su bila dva odjeljenja VIII razreda) u ucionicama gdje su završili osmogodišnju školu, ali od 1992. godine nema dnevnika, a od ljeta 2009. nema ni škole ( ostali su samo temelji)
Kaže Niko Lovrić da je istu ideju imao i prije 20 godina, imao je želju da tada obilježe
20 - obljetnicu ali ideju nije mogao realizirati. ....

Nedjelja: 15. studeni. 2009.

U zadnje vrijeme kratak sam sa vremenom, a malo sam i zahrđao kada treba nešto napisati. Pošto je objavljen fini zapis popraćen slikama sa blagoslova kapelice na našem novom groblju, vjerojatno će naše ljude koji žive daleko od rodne im Tramošnice zanimati kako je bilo i na Okruglićkom groblju. Ja barem volim čuti i vidjeti sve što je vezano za naše krajeve i ljude pa pretpostavljam da imam istomišljenika. Kako do sada nitko nije izvijestio, pokušat ću dočarati svoja zapažanja i raspoloženje vezano za taj dan.

Rano jutro prvog dana mjeseca studenoga bilo je upravo onako kakav mu je i sam naziv. Tmurno, magloviti, sumorno, studeno. Od Sesveta do Novske gusti plašt sive magle pokrio je sve živo. Bilo je problema u vožnji, ali bogme meni je bio i ne mali problem pronaći prekidač gdje se pale maglenke. Od Novske do Broda Sunce se počelo probijati kroz gustu maglu. Tako do Save. A preko Save kao da je netko povukao zastor. Sunce obasjalo rosom umivenu Posavinu. Ja ponio i laganu i zimsku jaknu, a poslije se pokazalo da je i ona lagana pretopla. ....

Utorak: 10. studeni. 2009.

Uz nazočnost od oko 150 mještana i rodbine pokopanih na novom groblju u Donjoj Tramošnici, blagoslovljena je novoizgrađena kapela.

Blagoslov je obavio mons.prof.dr.Mato Zovkić, vikar Vrhbosanske Biskupije, i specijalno za ovu priliku, direktni biskupski izaslanik. U uvodnom dijelu svog razmišljanja, dr.Mato Zovkić još jednom je istakao važnost općinstva Svetih, važnost crkve, kao i svih sakralnih objekata, uključujući i novu kapelu u D.Tramošnici. Pošto kapelica ima i svoj oltar(koji je takođe blagoslovljen), dr.Mato Zovkić je istaknuo kako ova kapela može služiti i za druga bogoslužja, osim sahrana i misa zadušnica.

Na kraju svečane ceremonije, još jednom se svima zahvalio i rekao da mu je kao rođenom Tramošnjaninu, bila velika čast i zadovoljstvo biti nazočan ovako svečanom i nesvakidašnjem činu, i da će se uvijek rado odazvati sličnom, ili nekom drugom pozivu.....

Petak: 07. studeni. 2009.

Prva Tramošnjanska večer
Dietzenbach, 24.10.2009
„ Pomozimo starim i nemoćnim koji žive u Donjoj i Gornjoj Tramošnici “

Svim našim gostima 1.Tramošnjanske večeri u Njemačkoj zahvaljujemo, jer svojim dolaskom ne samo da ste uveličali našu zabavu nego ste ujedno i pomogli.

Pomogli ste onima, kojima je ta pomoć u Tramošnici najpotrebnija………

Dragi gosti nadamo se da Vam se naša humanitarna zabava svidjela i da ste zajedno sa nama uživali u lijepoj atmosferi ispunjenoj pjesmom, igrom i veseljem. Zahvaljujemo našim izvođačima Željki Juriću, Mari i Derventskim lolama, Posavskim kumovima i folklornoj grupi Kristali OF/NI koji su svojim nastupom pridonijeli da se ova večer dugo pamti.

Veliko hvala svim našim sponzorima, koji su svojim velikodušnim prilozima omogućili da se približimo našem cilju , a za njihovu dobrotu ipak će im biti najzahvalniji stari i nemoćni u Tramošnici.

Organizator Tramošnjanske večeri
Freundeskreis Tramošnica-Frankfurt e.V.

Srijeda: 04. studeni. 2009.

U subotu 31.10.2009. će se održati sjednica udruge u Gornjem Hasiću. Skup će se održati u osnovnoj školi s početkom u 15. sati.

Na skupu u G.Hasiću biti će upriličena zabava, sa domjenkom, izvornom muzikom, te se pozivaju svi štovatelji naše Posavine, a i sire koji ce se možda zateći u blizini, da nam se pridruže, tj. da se odazovu u što većem broju, te da se ujedno pobliže informiraju o svemu sto ih zanima glede Udruge. Ova fešta je ujedno prilika da se na jednom mjestu susretnu i osvježe uspomene, svi koji nam dolaze povremeno, češće ili rjeđe. Dakle dragi Posavljaci odazovite se u sto većem broju i upoznajte nas! Hvala svima koji će naći vremena i pridružit nam se!!!

Službene stranice udruge "Posavsko jedinstvo" možete pogledati ovdje

Utorak: 27. listopad. 2009.

BILJESKA O PISCU

Petar Knežević rođen je 02.veljače 1983.godine u Gradačcu.
Osnovnu školu počinje u Tramošnici rodnom mjestu, a 1992 odlazi u Hrvatsku te u Njemačku gdje nastavlja osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Zagrebu gdje i živi sada.

Pisanjem pjesama se bavi još od dvanaeste godine. Sa ne punih četrnaest godina već je pjesme radio za grupe koje su snimale profesionalno na nosac zvuka.
Do sada ima preko stotinu pjesama snimljenih od dvadeset i vise grupa s kojima surađuje.
Mnoge pjesme je posvetio domoljublju,rodoljublju te po želji mnogih prijatelja.

KRAJ TEMELJA OSTA SAMO CVIJECE

GLEDAM MJESTO GDJE JE KUCA BILA
U KOJOJ SAM DAVNO SE RODIO
RUZE KOJE NISU JOS UVELE
STO SAM NEKAD S MAJKOM POSADIO

CVATE RUZA CRVENA I BIJELA
POKRAJ NJIH JE I JORGOVAN PLAVI
TE TRI BOJE KAZU TI SI OVDJE
SVOJ NA SVOME TO NE ZABORAVI

RUSEVINE GLEDAM AL NE MOGU
JOS NIKAKO SHVATIT OVA CUDA
DOK MI CVIJECE MIRISOM SAPUCE
NA SVIJETU JE JEDNA RODNA GRUDA

RODNA GRUDO MOG OCA I MAJKE
ZA MENE SI ONA ZEMLJA SVETA
PRODAO TE JA NIKADA NEBI
DA MI NUDE SVA BOGATSTVA SVIJETA

NEMAM VISE NI OCA NI MAJKE
A NI KUCE GDJE JA SANJAH SNOVE
KRAJ TEMELJA OSTA SAMO CVIJECE
DA ME CEKA DA ME SINOM ZOVE

Pjesma je snimljena u izvedbi grupe
BRACA JELAVIC

Kraću zbirku pjesama u PDF formatu možete pogledati ovdje

Subota: 24. listopad. 2009.

Stjecajem nepovoljnih okolnosti , ne svojom voljom, Tramošnjani su nepravedno osuđeni da biraju :
- ili će živjeti i dočekati kraj života u Tramošnici ( na svom pra-pradjedovskom ognjištu), u trenutno slabim životnim uvjetima , bez telefona, bez zaposlenja i šanse za blisko zaposlenje,bez javnog prometa, bez prave osnovne i osmogodišnje škole, bez ambulantne liječničke usluge, bez puno toga što su ranije imali.
- ili će živjeti i dočekati kraj života razasuti diljem svijeta, neki u dobrim a neki u lošim uvjetima, podosta starih i nemoćnih po domovima za stare i nemoćne, i onda podosta njih poslednji put stići u Tramošnicu u lijesu.

Podosta Tramošnjana kraj života trenutno dočekuju u domovima za stare i nemoćne u raznim mjestima i u Bosni ( u ne tako udaljenim mjestima).

A zasigurno je da su svi stari i nemoćni zaslužili staračke dane dostojanstveno provesti i konac svog života dočekati, ako ne u svojoj vlastitoj kući, onda makar u svom rodnom mjestu, gdje znaju i tko je tko, gdje znaju kako baš i zemlja diše. I žele, dok još mogu bez tuđe pomoći, prošetati i dio dana provesti na svom pragu, a ipak biti sigurni da imaju mjesto gdje će imati potpunu ljudsku , ali i medicinsku skrb....

Petak: 23. listopad. 2009.

Štovane Tramošnjanke i Štovani Tramošnjani!

Zahvaljujući Vama, Dragom Bogu kao i nama iz Zavičajnog kluba, ponosno možemo reći kako smo konačno okončali zacrtane građevinske radove na kapeli, u novom groblju u Donjoj Tramošnici. Bez imalo pretjerivanja, moramo priznati kako je većina nas iz kluba, ostala bez daha, kada smo vidjeli najnovije fotografije završene kapele. Zaista je ispalo sve onako kako smo i zamišljali, i nadamo se kako i Vi svi koji ste s nama zajedno učestvovali u ovoj akciji, nećete ostati ravnodušni, i nadamo se kako će se i Vama svidjeti. Istina je, kako smo ostali malo i u dugovima(iz opravdanih razloga), ali uzimajući konačan troškovnik, možemo zaista na kraju biti i više nego zadovoljni. A kad već govorimo o opravdanim razlozima, vjerujemo kako nam nećete zamjeriti, ako Vam sada kažemo, da je od početka gradnje naš glavni cilj bio, konačni završetak objekta do 01.11.2009., što je na kraju i ostvareno....

Četvrtak: 08. listopad. 2009.

Drage Tramošnjanke i Tramošnjani!!!

Kao što ste već prije upoznati, 17.04.2009 započeli smo sa radovima kopanja temelja za kapelu na novom groblju u Donjoj Tramošnici.Mi iz Zavičajnog kluba D.Tramošnica smo ponosni kao i uvijek do sada, da imamo ipak velikodušnu podršku u našim zajedničkim projektima, od mnogih Tramošnjana koji žive u Tramošnici, ali i dijaspori, što se i potvrdilo i u ovom najnovijem, a to je izgradnja kapele na novom groblju u D.Tramošnici.Radovi teku i brže nego smo planirali, i sve je izvjesnije, kako će kapela biti završena u rekordnom roku.

Poslije pokrivanja kapele(o tome smo Vas već informirali), nastavilo se aktivno sa radovima.Provedena je struja i voda, ugrađena je stolarija, a zatim i žbukanje zidnih podloga iznutra i s vana, kao i sva kompletna sanitarija.Ovaj slijedeći tjedan se nastavlja sa finim, a time i završnim radovima, odnosno bojenjem zidova, betona i drveta, kao i postavljnje fasade na vanjske zidne podloge. ...

Petak: 18. rujan. 2009.

Pripremajući se za ovogodišnje ljetne praznike, i razmišljajući o rodnoj Tramošnici, toliko različitih misli prolazile su mi kroz glavu, a kao prva od njih i ona:"Da li znaju, koliko su sretni ljudi, koji nikamo ne moraju odlaziti"? Odnosno, oni ljudi koji mogu svoj odrasli život vezati, kao i obitelj i posao s mjestom na kojem su rođeni i nikli.
Vjerovatno da to jedna velika većina zna, i to s razlogom. A posebno oni koji su iz bilo nekog razloga otišli iz njega, uglavnom jer su morali, a ne slobodnim izborom. Ponekad i pronađu drugi zavičaj. Ili ga stalno traže, tražeći nešto u njemu što će ih imalo podsjećati na one nezaboravne dane iz djetinjstva. Međutim, upravo ti prvi osjećaji iz rodnog kraja, ne dozvoljavaju zaborav, pa tako i ostanu zauvijek živjeti u nama, pa tako i u meni. Stoga sam ovog ljeta i otišao nekako u ovim mislima, u meni najdraže mjesto na svijetu.....

Ponedjeljak: 17. kolovoz. 2009.

Tradicionalna kulturna manifestacija , smotra folklora pod nazivom "Posavsko sijelo" , ove godine je održana u Gradačcu 02.08.2009 , u predvečerje i veče Gospe od Anđela.

Smotra se, kao i svake godine, odvijala po ustaljenom protokolu :
- Defile folklornih skupina kroz centar Gradačca, sa kratkim folklornim programom pred središnjim podijem ( svake godine je to terasa kafea Bambi), na kome smo imali čast osim ostalih uvaženih gostiju smotre, ove godine pozdraviti i gospodina Miju Krešića- zamjenika ministra sigurnosti BiH.
- Cjelovečernji nastup folklornih skupina na pozornici, uz nazočnost velikog broja gledatelja- Posavljaka razasutih diljem svijeta, koji u dane Blagdana Gospe od Anđela pohode svoj rodni kraj.

Cilj smotre je, promičući hrvatsku kulturu i tradiciju , prikazati svu njenu raskoš i bogatstvo, posebice kulturu posavskih Hrvata sa obje strane Save.
Na ovogodišnjoj manifestaciji je učestvovalo 8 skupina sa 200 učesnika.
Bile su tu :
- Udruga bosanskih Hrvata iz Dugog Sela ( CRO) " Rodna Gruda"
- KUD Hrvata BiH RUGVICA iz Rugvice ( CRO)
- KUD " DR: KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ" iz Matića
- KUD "BREŠČANA" iz Breški
- KUD "ŠPIONICA" Špionica
- Folklorna skupina "ZAVIČAJNI KLUB ŽERAVAC" Sl.Brod
- KUD "LJUBAČE" Ljubače
- Folklorna skupina HKD NAPREDAK GRADAČAC
Cjelovečernji program, na platou Centra Špar su svojom pjesmom obogatili Braća Begić Ilija i Marko.
HKD NAPREDAK Gradačac je zahvalan svim učesnicima, gostima i posjetiteljima.

Subota: 15. kolovoz. 2009.

Marinko Miličević rođen je 1971. u Gradačcu, od oca Marka i majke Ruže r. Puškarić.
Marinko je peto od sedmero djece, osnovnu je školu završio u Tramošnici a srednju i Bedekovčini.

Od rane mladosti je osjećao da ga privlači duhovni poziv, a u ratnim godinama prepoznaje da ga Bog poziva da postane svećenik. Maturirao je na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a diplomirao 2005. na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.
Od 2006. godine djelovao je na Duhovnom stolu u Zagrebu u uredu za Pokrete i udruge. U rujnu 2008. došao je u Gospićko-senjsku biskupiju gdje je zaređen za đakona 21. prosinca 2008., a za svećenika 29. lipnja, 2009.

Svoju mladu Misu će proslaviti u rodnoj župi Gornja Tramošnica u svetištu Gospe od anđela:
26. 07. 2009. u 11,00.
Mladoj Misi će prethoditi trodnevnica koju će voditi fra Ivo Pavić s početkom u 17,30. Svi su pozvani i dobro došli. Bog vas blagoslovio!

Ponedjeljak: 20. srpanj. 2009.

Svaka Zemlja ima svoje domoljube koji posvete svoj život i ulože sve svoje znanje kako bi pomogli svojoj rodnoj grudi. Jedan takav je bio i Anto Pejaković, koji se zalagao za pravednost i silno želio vidjeti cijelu Bosansku Posavinu sa svim svojim ljepotama kao teritorijalni dio Hrvatskog naroda gdje bi svi narodi živjeli u slozi i ravnopravnosti. Iako je znao da politika miješa svoje prste u Posavinu i da postoji mogućnost da veći dio Posavine ostane izvan nadležnosti Hrvatskog naroda Anto se nije predavao nego je vjerovao da Posavina ne može i neće nikad biti drugačija nego kakvu je mi svi pamtimo i kakvu je svi želimo da bude. Nažalost prljava politika je ipak odradila svoje i veliki dio Posavine je pripao republici srpskoj što je Antu slomilo kao i svakog drugog domoljuba te se nikad nije pomirio s gubitkom najdraže rodne grude. Nakon Dayton-a Anto je često raznim argumentima pokušavao sve ljude uvjerit, nebitno koje nacionalnosti bili, da je Bosanska Posavina prodana i da se mora naći načina da se nepravda ispravi kako bi se vratio sav raseljeni narod na svoja stoljetna ognjišta. Antina riječ često se daleko čula i mnogi su ljudi počeli shvaćati o čemu Anto priča i htjeli se uključiti kako bi pomogli da se istina daleko čuje, a oni koji su zloupotrijebili povjerenje Hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini javno prozovu kako bi se znala njihova sramna imena. Nažalost Anto je nakon kratke i teške bolesti preminuo prošle godine u 12 mjesecu u svojoj 69 godini života. Ova knjiga je nastala njemu u spomen kako bi njegova riječ i dalje bila prisutna i čula se daleko jer Anto nije ništa drugo htio osim pravde i istine za svoju rodnu i najdražu Bosansku Posavinu. ....

Ponedjeljak: 13. srpanj. 2009.

Mislim da je već bilo krajnje vrijeme da napišem tekst o našem mladom tramošnjaninu, vozaču kartinga, koji već uveliko niže uspjehe u Njemačkom prvenstvu. Kao što svi dobro znamo vrhunski uspjesi nisu nepoznati tramošnjanima, imali smo mi vrlo uspješnog boksača Marka Bošnjak, odnedavno imamo i skijaše Šokčević, a evo pridružio im se i Mario Ljubić, dečko pred kojim se otvaraju velike mogućnosti za uspjeh u ovom sportu.

Mario je počeo s četiri godine da vozi Karting i s a svojih sedam godina dobio je pravi trkaći kart i vozio je 2004. godine Njemačko prvenstvo, odvozio je 4. utrke i u te 4. utrke dospio na 9. mjesto od 35 učesnika u klasi bambini. To je bio znak da Mario ima talenta i sledeće godine je vozio svih 9. utrka po cijeloj Njemačkoj i na kraju zauzeo 5. mjesto na kraju prvenstva. Mario je svake godine bio sve bolji i uspješniji a 2008. godine prelazi u višu klasu (Bambini A) i na kraju prvenstva postaje prvak Njemačke u svojoj klasi.

Na kraju bih istaknuo da je ovo skup i zahtjevan sport, koji traži velika financijska ulaganja i česta putovanja po cijeloj Njemačkoj i dio zasluga za ovaj veliki uspjeh našeg marija pripada njegovom ocu Marku koji mu pruža nesebičnu podršku u svakom pogledu.

Više detalja o našem mariu možete pogledati na njegovim web stranicama
www.mario-ljubic.de

Utorak: 07. Srpanj. 2009.

Proslava blagdana sv. Ivana Krstitelja započinje trodnevnicom : Prvu veče trodnevnice misno slavlje predvodi Fra Anto Pušeljić, Drug veče trodnevnice misno slavlje predvodi Fra Joso Oršolić Treću veče trodnevnice misno slavlje predvodi Fra Pero Baotić Misno slavlje na blagdan Svetog Ivana Krstitelja predvodi Fra Mijo Jozanović. Prvu veče kao što sam i naveo u uvodu predvodio je Fra Anto Pušeljić župnik župe Grebnice. Na početku misnog slavlja Tramošnički župnik Fra Mija je pozdravio sve nazočne koji su došli na prvu večer trodnevnice, i pozdravio fra Antu i zamolio ga da započne misno slavlje prve večeri trodnevnice. Fra Anto je također pozdravio sve okupljene s kršćanskim pozdravom "Hvaljen Isus i Marija braćo i sestre". Na prvoj večeri trodnevnice okupilo se oko 150 vjernika, što onih koji žive i borave cijelo vrijeme u Tramošnici, što onih koji su došli na godišnji odmor da ga provedu u Tramošnici. U propovjedi se fra Anto prvo osvrnuo na sveto evanđelje, u kojem učenici bude Isusa i kazuju mu da je veliko nevrijeme i da će svi da izginu, na to Isus ustaje i zapovjeda vjetru i moru da se utiša. I zatim se fra Anto obraća svima nama i govori nam zašto uvjek u nas ljudi ima ono "ali" koje je uvjek tu i navodi par primjera.....

Utorak: 23. lipanj. 2009.

Dan uoči prvog memorijala "Marko Bošnjak" , 29.05.2009. u 17 sati na groblju Miroševac, poslanstvo boksačkog kluba na čelu s trenerom Bonom Bošnjakom Markovom suprugom Maricom i dvjema kćerkama, po zvanju profesoricama i pedagoginjama, Markov sparing partner i kolega iz boksačkog kluba "Trešnjevka" magistar Marko Kopic, položili su vijenac i upalili svijeće našem šampionu, legendi i najmlađem prvaku u teškoj kategoriji, boksaču Marku Bošnjaku. Nakon polaganja vijenca njegov najbolji prijatelj i sparing partner magistar Kopić obratio se prisutnima govorom: "Zahvalan sam cijeloj upravi boksačkog kluba "Sesvete" , obitelji našeg dragog prijatelja i kolege Marka Bošnjaka, a posebno se zahvaljujem gospodinu Boni Bošnjaku, Markovom bratu, koji je inicirao ovaj događaj od velika značaja za Sesvete, Zagreb, a posebno za nas Tramošnjane. ....

Utorak: 09. lipanj. 2009.

Čast mi je sve članove zavičajnog kluba, kao i sve Tramošnjane obavjestiti, da je kapela na novom groblju u minimalnom roku pokrivena. To znači za sve nas ,završne radove treba završiti do kraja. S obzirom na našu financijsku situaciju, jako težak zadatak.

Ovo je APEL za sve Tramošnjane, priključite se ovoj akciji. Ujedno, zahvala svim ljudima dobre volje, koji su svojim uplatama i radom olakšali gradnju kapele.
Mi iz zavičajnog kluba Donja Tramošnica zahvalni smo na svakoj , najmanjoj pomoći, jer radove moramo privesti kraju.

Zavičajni klub D.Tramošnica (Ana Bošnjak)

Srijeda: 27. Svibanj. 2009.

U životu svakoga čovjeka postoji više sretnih trenutaka i doživljaja, a sigurno jedan od njih zauzima posebno mjesto a to je, kada dvoje ljudi dožive 50 godina braka i zajedničkog života. Tako su i dvoje Tramošnjana u srijedu 15.04.2009.god. imali jedno nesvakidašnje slavlje.

U veselom ozračju i u krugu svoje obitelji,Ivo i Mara Šokčević proslavili su 50. obljetnicu zajedničkog života.Crkveni brak su sklopili sada već davne 1959.god. u župi Gospe od anđela u Gornjoj Tramošnici, a vjenčao ih je nama svima poznati svećenik fra Kruno Pejčić. Sjećajući se tih nekoliko dana uoči i prije svadbe, djed Ivo mi je osobno prepričao nekoliko trenutaka iz tih vremena.

On kao i svi drugi momci imali su i po nekoliko djevojaka, i nije se bilo baš lako odlučiti koja je prava, a tako je bilo i kod djevojaka, osim jedne stvari. Naime, gledalo se dosta tko jer stariji, i nije bio baš običaj u obitelji da se preskače, odnosno da se ženi ili udaje mlađi prije starijeg. Tako je bilo i kod babe Mare (imala je stariju sestru), ali pošto je bila rođena velika ljubav, ta prepreka je brzo prebrođena. Nakon dogovorenog datuma,djevojka bi već uveliko pripremala "RUVO",odnosno svoje osobne svari ili sobu, koju bi dovezla dan uoči svadbe, u subotu, jer se crkveno vjenčanje moglo održati samo nedjeljom. "RUVO" bi obično dovozili "mlada",sestre(ako ih je imala), ili rodice. Pjevalo bi se i igralo do kasnih večernjih sati, a i dolazili bi momci iz komšiluka i "ašikovali"s curama. ....

Subota: 16. Svibanj. 2009.

Po podacima iz statistika, po sjećanju živih, ne tako davno, Njivak je bio zaselak sa znatnim brojem žitelja.

A danas, na dan blagoslova polja, zemlja i polja postoje, ali je "živih polja "malo, gotovo ih i nema. I dok odzvanja riječ župnika , fra Mije Oršolića i puka , " Od munje, grada i groma - Oslobodi nas Gospodine", pomenimo : od 104 obitelji koje su živjele tu do 1992.( Njivak je 1992.godine imao 57 direktnih telefonskih brojeva - radi prisjećanja - imenik je u privitku) , danas u Njivku živi samo jedna starica, gospođa Mara Ivanković

Nešto od infrastrukture postoji ( putna komunikacija, visokonaponski i nisko naponski el.razvod) , nešto je kuća sanirano - spremno za useljenje ( u privitku fotografije) , ali nema žitelja. I onda budi vizionar, prognoziraj kada će ponovo u Njivku biti "živih polja" , tu prognozu se ne usuđuje dati nitko, taj odgovor moraju dati sami Njivčani, a župnik i puk će i dalje dolaziti , i pri Blagoslovu polja odgovarati : "Oslobodi nas Gospodine".

A na "Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati"- puk će i dalje odgovarati :" Tebe molimo, usliši nas".

Tada reče svojim učenicima : " Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju" Mt 9, 37-38

Tadija Leutar

Utorak: 12. Svibanj. 2009.

Tramošnica; 01.05.2009.

Evo nakon dugog vremena došao sam u našu Tramošnicu, da malo uživam u ljepotama našega sela i miru koji mi daje snagu za daljnji rad. Znao sam od prije da u Tramošnici za prvi maj je misa i blagoslov polja na Grabu.
Nakon mog jutarnjeg buđenja i pijenja kave u mom šiminom kraju , uputio sam se u Tramošnicu. Kada sam došao bilo je par ljudi koje sam pozdravio i malo popričao s njima jer neke vidm samo od dolaska do dolaska, ali i neke samo u par godina. S vremenom je počelo sve više ljidi dolaziti i okupljati se oko kapelice na grabu, odnosno tko bolje zna kod pošte sadašnje i spomenika poginulima u Tramošnici. Na misi se okupilo poprilično ljudi što mještana koji žive u Tramošnici što mi koji smo došli iz Hrvatske, Austrije, Njemačke itd..

U 11 sati je započelo misno slavlje koje je predvodio župnik Fra. Marijan Oršolić župnik župe Donja Tramošnica. Misno slavlje je počelo po starom dobrom običaju blagoslovom polja. Nakon blagoslova počela je svečana sveta misa, u kojoj se fra Marijan obratio nama malim ljudima koji smo tu i koji bi trebali pomagati jedni drugima a ne mrziti se i prezirati jedne druge. ....

Nedjelja: 10. Svibanj. 2009.

Kada je rodna gruda u pitanju, onda tu zaista nema granica domoljublju.To su još jednom pokazali i dokazali svi Tramošnjani širom zemaljske kugle, i oni u Tramošnici, ali i oni izvan nje, svako na svoj način.Zaista smo i mi u Zavičajnom klubu bili prijatno iznenađeni, kada smo dobili nove fotografije izgradnje kapele na novom groblju, i kada smo vidjeli kako radovi teku i brže nego smo mi sami planirali.Izgleda, kako se ponovo kad naših Tramošnjana pojavio onaj naš "Tramošnički dišpet"(ako se ikada i ugasio), i kako hoćemo i možemo, ako treba nešto zajedničko za selo.Nasi ljudi koji su eto u kratkom vremenu uspjeli uraditi ovo što ćete vidjeti na slikama.Radiće i dalje, dok se kapela ne pokrije.Oni su se takođe aktivno uključili u izgradnju kapele.Zaista, svaka im čast, ali i jedno veliko HVALA, ispred nas u klubu, ali sigurno i ispred svih Vas koji na bilo koji način sudjelujete u izgradnji kapele.A, svakim danom nas je sve više na tom popisu.Izgleda kako i naše Tramošničko srce malo jače zakuca ako se nalazimo u Tramošnici.Jer kao što smo već prije pisali, koji vid pomoći će biti, uopće nije bitno.Neko će pomoći novčano, neko dragovoljnim radom, ili će netko napraviti kavu radnicima na gradilištu.Svaka pomoć koju pružite je dragocjena i neprocjenjiva.Nije uopće bitan iznos i način, nego samo dobra volja i ljubav.Hoće li to biti preko Zavičajnog kluba, preko župnika ili nekog trećeg, uopće nije bitno.Bitno je da sva ta pomoć ima rezultate, a opet Tramošnjani neko novo zadovoljstvo i nadu u bolje sutra.Vi koji ste već s nama dobro znate što znači zajednički rad, pa se s toga još uvijek nadamo kako će se i oni drugi uključiti, koji do sada nisu pomagali ili nisu imali prilike pomoći.Vjerujte nam, uz veoma mala odricanja možemo zajednički dosta toga napraviti.Priključite nam se zato dragi Tramošnjani, jer svaka vaša pomoć i podrška biće duboko uklesana u samo srce našeg najdražeg mjesta na svijetu, naše Tramošnice.

Zavičajni klub Donja Tramošnica

Nedjelja: 03. Svibanj. 2009.

Kada smo se nas nekoliko iz Zavičajnog kluba pripremali na odmor u rodnu Tramošnicu, neprestano nam se vrtila u glavi jedna stvar, a to je:"Da li ćemo i kako ćemo ispoštovati ono što smo svima Vama obećali na našoj Zavičajnoj zabavi, odnosno da li ćemo za Uskrsne blagdane uspjeti dogovoriti početak izgradnje kapele na našem novom groblju u Tramošnici?

"U glavi su se redala pitanje za pitanjem. Koji idejni projekt je najbolji, gdje ćemo je postaviti? Trebalo nam je nešto što će se većini svidjeti, biti funkcionalno, a na kraju i ne prelaziti troškovnik koji ne bi mogli platiti. Trebali smo vidjeti i što misle mještani, kao i naš župnik fra Marjan Oršolić. I onda smo dogovorili sastanak sa Savjetom Mjesne zajednice, sa župnikom, kao i nekim članovima našeg zavičajnog kluba i mještana, i to odmah poslije Uskrsnog ponedjeljka, 14.04.2009. Moramo istaći, kako je sastanak protekao u veoma vedrom tonu, i svatko od nazočnih je dobio svojih nekoliko minuta da kaže što misli i što želi. Imali smo tri prijedloga, od kojih se skoro svima najviše svidio prijedlog od fra Tomislava Ćaćić, koji je odmah se vidjelo u uvodu svoga izlaganja, uložio dosta truda ali i svojih novaca, kako bi sve što bolje objasnio i dočarao. Međutim, zbog troškovnika i skupoće objekta, svi nazočni su odbili prijedlog i izjasnili se kako nam u ovom trenutku nije potrebno tako nešto, nego jedan objekt koji bi sadržavao klimatizirani prostor za mrtvačnicu, prostor za rodbinu od pokojnika sa malim oltarom, sanitarni čvor, kao i terasa, gdje bi se održavao ispraćaj pokojnika ili ceremonija neke obične mise. ....

Ponedjeljak: 27. travanj. 2009.

Ide vrijeme. Ma šta ide, leti. Iako ima i onih koji kažu da su vrijeme i prostor konstanta, samo se mi i sve ostalo vrti i kreće u tom vremenu i prostoru. Bilo kako bilo Jurjevo mi nekako ove godine jako brzo došlo. A ja došao dan prije, i zamislite, prvi put nakon rata prenoćio kod kuće. Brat Josip i njegova Gordana su već starosjedioci i dolaze svako toliko i sve im već postalo normalno i uobičajeno.

Oko moje kuće u Zagrebu skoro se udomaćilo nekoliko vrabaca, dva-tri kosa i par grlica u parku preko puta. I kako Thompsonova pjesma kaže: "Veseli slavuji pjevaju u zoru.....", ponekad kada je lijepo vrijeme, ujutro oko 5 sati nakratko čujem cvrkut koji ubrzo zamre u buci motora i gradskoj vrevi. A ovdje u Orlovom Polju, čudo jedno. Sjedili smo do ponoći i razgovarali. Vani mrkli mrak i mrtva tišina u kojoj odzvanja takav pijev svih mogućih vrsta ptica kakav nikada u životu nisam čuo. Nakratko sam se budio u dva, u četiri i potpuno u pet sati, a pijev nikako nije jenjavao. Do šest sati sam ležao i samo slušao ptice i razmišljao čemu je to tako. Da li se svađaju, razgovaraju, ašikuju, čuvaju stražu ili bilo što drugo. U šest sati sam ustao, izašao u dvorište i uživao. Zrak čist, pijevu svih onih ptica pridružiše se i dva fazana na svježe uzoranom komšijinom Topoliku. Ustao i brat i pita da li ovakove ljepote ima igdje na svijetu. Raspoznaje pjesmu svake ptice, a posebno jednog slavuja kojega kaže ne bi dao nizašto na svijetu. Svaka mu čast zaista pjeva ko slavuj. ....

Nedjelja: 26. travanj. 2009.

Sam dolazak u Tramošnicu i prelijepo vrijeme, nagovijestili su još jednom, kako će to biti moje još jedno prelijepo iskustvo, prepuno različitih događaja i doživljaja u rodnom zavičaju. A započelo je već kod ploče s natpisom "TRAMOŠNICA". Procvjetale voćke, zelenilo i s lijeva i s desna, ljudi na njivama završavaju svoje zadnje proljetne radove. Sve izgleda puno urednije nego prije, i skoro da i nisam mogao vidjeti neko zapušteno dvorište, bez obzira što znam kako u nekim kućama ne živi nitko. UpravoTramošnica, onakva, kakvu sam i zamišljao. Već slijedeći dan sam mogao primijetiti kako će selo biti ponovo puno Tramošnjana, koji su pohrlili iz svih dijelova Europe, a koji su ujedno i najavljivali nadolazeće Usksne blagdane. A počelo je već misom na "cvjetnicu", gdje smo blagoslovili grančice koje smo donijeli u crkvu, a nastavilo se već na Veliki četvrtak. Na Veliki petak, molili smo "Put Križa"oko zgrade ambulante, koji je sam osmislio i organizirao naš župnik fra M.Oršolić, a označava "Put Križa prognanika i povratnika cijele Tramošnice", odnosno, svih patnji koje je prošao Tramošnički narod u ovom prošlom vremenu....

Srijeda: 22. travanj. 2009.

Čitajući članak i gledajući slike sa druženja Tramošnjana i Orlovaca iz Grenchena u Švicarskoj, drago mi bude kada čujem i vidim da se naši ljudi sastaju i druže, jer sigurno na tim druženjima se bar spomene i naš kraj. Ovo druženje pored zabave imalo je i korisni humanitarni karakter. Lijepa svota novca je prikupljena i kako vidimo, namijenjena je za gradnju kapele na novom tramošničkom groblju. Hvala lijepa. Novo groblje se širi, odnosno povećava mu se broj onih koji ga koriste za vječno počivanje. Kad već o tome govorim da napomenem da smo upravo na novom groblju, iz Orlovog Polja u jako velikom broju, u subotu 14.03.2009. godine, ispratili na vječno počivanje Peru (Ante) Jurića, (u narodu poznatiji kao Pero Kajin). Sprovod i misu zadušnicu su vodili naši fratri: Fra Marijan Oršolić i Fra Valerije Stipić te vlč. Pero Anić, koji je pokojnikov šogor. Lijepo je vidjeti da se ljudi poštivaju te se u velikom broju okupe na ispraćaju pokojnika. ....

Srijeda: 18. ožujak. 2009.

ARHIVA VIJESTI