www.orlovo-polje.com

Blagoslov polja 2018. – Jurjevo, Markov dan...



Na jednom od najljepših trgova grada Zagreba, gdje je smješteno i Hrvatsko narodno kazalište, nalazi se kip Sv. Juraja koji kao vitez na konju ubija zmaja. Naziv trga mijenjan je osam puta. Samo da spomenem da se od 1946.-2017. godine zvao Trg maršala Tita, a od prošle godine se zove Trg Republike Hrvatske. Dakle, kako su se mijenjale države i vlasti, tako su obično mijenjali nazive tog lijepog trga, ali Sv. Juraja nitko ne dira.........

On je omiljeni kršćanski svetac u cijelom svijetu, a štuju ga i pravoslavni vjernici i muslimani pa čak i Romi.

Sveti Juraj je rođen u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik, a ubrzo zatim i časnik. Juraj je vrlo rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Car Dioklecijan donio je odluku i iznio plan prema kojemu je trebao uništiti kršćane. Međutim Juraj je otvoreno stao u obranu kršćana, te zatražio od cara da povuče odluke o progonu. Car ga je pokušao odgovoriti od kršćanstva i njegovog stava, no Juraj je posvjedočio svoju vjeru i ostao dosljedan protivljenju carevoj odluci. Bio je pogubljen. Postoji još puno legendi o tom svecu, a jedna kaže da je od zmaja spasio carevu kćer. Zmaj je simbol zla i zato Juraj pobjeđuje to zlo. Svetog Juraja su mnogi odabrali za svoga zaštitnika pa tako i mještani našeg O.Polja, na čiji spomendan 23. travnja molimo da blagoslovi naša polja, naš rad, naše obitelji.

O životopisu Sv. Jurja govorio je naš župnik fra Jozo u svojoj propovijedi. Prethodno je u dvorištu kapelice obavljena molitva i blagoslov polja, a Sv. Misa je održana u kapelici. Teško je procijeniti da li je bilo prisutnih mještana više nego prošle godine, jer ne znam iz kojih razloga dio ljudi bude u kapelici, a dio uvijek ostane u dvorištu ili izvan ograde. Imam dojam da nas je bilo puno, uzevši u obzir da je bio radni dan.

Ipak ovogodišnji blagoslov polja imao je dvije posebnosti: prvo, za vrijemo Sv. Mise blagoslovljene su nove postaje križnog puta koje su slikarsko djelo (moram skromnost ostaviti malo po strani) moga brata Josipa Bošković, koji je još prije naslikao i onu sliku Sv. Jurja. Župnik mu je zahvalio, a i mi mještani smo sretni što je dio svoga talenta i truda podario našemu mjestu. Uz prekrasno uređen i ukrašen oltar (zahvaljujući ponajprije našoj Kati Lučić), kapelica je lijepo izgledala. Druga posebnost je nastup Župskog pjevačkog zbora iz Darde, za čiji nastup najviše zahvaljujemo našoj sumještanki Suzani ( kćeri Ante i Luce Piljić), koja i sama pjeva u tom zboru. Misno slavlje trebao je predvoditi njihov župnik, ali je na putu prema nama imao prometnu nesreću. Nadamo se i molimo da je sa njihovim župnikom sve u redu. A o pjevačkom zboru mogu samo reći ono što bi rekle naše bake: „Ne znaš da li su ljepše ili ljepše pjevaju, dva ih se oka ne mogu nagledati“. Hvala Suzani i njenom zboru što su nam dodatno uljepšali naš blagdan.

Na kraju je župnik svima zahvalio i zaželio lijepo i ugodno druženje uz obiteljski ručak, uz obećanje da koliko stigne navratiti će na čašicu razgovora. I zaista je svratio i bilo nam je drago. I ne samo on, nego i Džaja i još nama neki dragi gosti. Pa ipak nešto me steglo u grudima na pomisao da iz godine u godinu sve nas manje ima tu, i sve prazniji je stol,... Dan je bio prekrasan, čak možda prevruć. Sve već zazelenilo i procvalo. Imam dojam da su i neki stari kolci ponovno prolistali. A kada se Sunce primaklo svom zalazu, sjetih se onoga što je još davno napisao Jesenjin: „Ružičastim plaštem zapad je prekriven, vratio se orač s polja domu svom, a za putom negdje u breziku skriven, javio se slavuj pjesmom ljubavnom.“ I ne samo da se javio nego on i cijeli ptičji zbor, cijelu su noć pjevali i pjevali i nikako da se umore.

Sutra osvanuo novi dan uz nešto manje mještana. Kao stvoren za lagano opuštanje, kavicu, završavanje manjih poslova i posjetu malobrojnoj familiji.

U srijedu 25. travnja blagdan Sv. Marka, blagoslov polja i Misa na Okruglićkom groblju. Da nije dan tako lijep i topao, mnogi bi pomislili da su Svi Sveti. Puno groblje ljudi, grobovi uređeni i ukrašeni cvjetnim aranžmanima i upaljenim lampionima. Blagoslov polja predvodio je župnik Gornje Tramošnice, a Misno slavlje fra Jozo Puškarić, uz asistenciju velečasnog Marinka Miličević, koji je dan prije na ovom istom groblju, na vječni pokoj ispratio svoga pokojnog oca. Velečasnom Marinku još jednom svi izražavamo iskrenu sućut.

Fra Jozo je u svojoj propovijedi govorio o današnjem svecu. Sveti Marko, jedan od četiri evanđelista, bio je suvremenik samoga Isusa, te je na jednostavan, ali jako razumljiv pučki način opisao Isusov život, smrt i sva događanja iz toga vremena. Kao i mnogi u to vrijeme postao je mučenik zbog svoje vjere i svjedočanstva kršćanstva. Sveti Marko je zaštitnik mnogih mjesta i u njegovu čast podignute su mnoge znamenite crkve.

Na kraju Misnog slavlja župnik je pročitao donatore, te obavijestio da je za izgradnju nove kapelice i mrtvačnice do sada prikupljena tek jedna četvrtina potrebnih sredstava, ali se nada da će se slijedeći blagoslov polja slaviti u novoj kapelici. Stoga apelira na sve da se pridruže dobrovoljnim prilozima jer je to za dobrobit svih nas.

Iako se broj mještana pomalo smanjuje, i novo i staro groblje se neprestano šire. Svaki naš život ima svoj rok trajanja, a kada taj rok istekne i prestane životno putovanje, mjesto prebivališta postaje groblje. Zato dolazimo na groblje da oplačemo svoje mrtve, da se za njih pomolimo i da se pomalo i na svoj svršetak podsjetimo. Kratko traje sve što ovaj život pruža i zato ga treba lijepo proživjeti, a ne promatrati ga sa strane i pomalo jadikovati. Jer na posljednjem ispraćaju svećenik će reći nekoliko lijepih i utješnih riječi, a kao spomen na nas ostati će tek u kamen uklesani podaci i slike koje s vremenom izblijede. Kada bi samo ljudski gledali to je zaista tužan kraj, ali gledano očima vjere to je nastavak življenja te prijelaz u bolji, ljepši, vječni život. Karta za to jest pošten život, dobra djela, ljubav prema Bogu i prema ljudima. Tako gledano, naš život i sve oko nas ima svoju ljepotu i svoj smisao. A pjesnik kaže:

Što ti je život, na vjetru svijeća,
Zaludu novci sveg svijeta, zlato,
Tek rijetki shvate, ljubav je sreća,
I svako zašto ima svoje zato.

T. Bošković