SJEĆANJE NA NIKU BOŠNJAK ( 1922 - 2005 )

NIKO BOŠNJAK ( 1922 - 2005)

Župu Tramošnicu, kroz njenu višestoljetnu povjest, Bog je obdario obilato svojim darovima : plodnim poljima i rodnim godinama, zelenim livadama i bujnim šumama, svježim zrakom s Majevice, te čistom i kao led studenom vodom, koja na više mjesta izvire iz njene utrobe.
Svakako, veći dar ovom podneblju su bili dobri ljudi i kvalitetni vjernici. Takav bijaše nestor Tramošnice, a i šire regije, Niko Bošnjak, zvani Niko babe Mare. Poznavaše ga ljudi od Bos.Šamca do Brčkog, od Gradačca do Orašja, i šire.

Ako je istina koju stvori narodna mudrost, a sigurno jest, da se po danu sahrane i broju ljudi koji ispraćaju pokojnika na vječno počivalište mjere njegove vrline, onda je kod Nikine sahrane ova narodna mudrost imala svoju punu afirmaciju.
Premda veoma studen dan, 21.01.2005. nije omeo njegove brojne prijatelje da su ispunili novosagrađenu kuću, dvorište kao i pristupni put. Ako kažem da je bio čovjek molitve, rada i reda, te duboke vjere, dosta je rečeno, ali ipak ne sve. Vjeru je pretočio u život. Sa pokojnom Ružom rodio je petnaestero djece, proživio veoma skladan brak, a djecu podigao u ljdskim vrlinama i kršćanskim krepostima, i veoma brižno, kako su stasali, uvodio u posao. I kćer Ika već dugo godina na specifičan način služi Bogu, kao časna sestra Silverija.
Bio je jedan od boljih poljoprivrednika u Tramošnici. Među prvima je nabavio strojeve za suvremenu obradu zemlje, i odmah poslije drugog svjetskog rata na istim poljima primjenjivao sve agrotehničke mjere. Čuveni je proizvođač duhana na području općine Gradačac. Znao je, kako mi je i sam pričao, predati u otkupnu stanicu, samo prve klase duhana i po tisuću kg. Proizvodio je i sve druge vrste žitarica, što potvrđuju brojne diplome na zidovima njegove sobe. Već 1945. uočen je i uključen u tadašnje gržavne strukture. Za ondašnje poslijeratne nevolje, dobro je došao Tramošnici koja je neopravdano nosila hipoteku ustaštva. Svojom nadprosječnom inteligencijom i jakom fizičkom konstitucijom, zastupao je prava tramošnjana jer je Tramošnica godinama bila utočište i mjesto zaposlenja importiranim .

Iz širikog dijapazona Nikinih sposobnosti navedoh sumarno samo neke detalje. Ovaj je zadnji, kojega moram spomenuti, a najbolje ocrtava Nikin lik: osnutak nove župe Donja Tramošnica. Naime, tih godina, od matične župe Tramošnica, odcijepljene su dvije župe , Sr.Slatina i Turić. Niko je odmah i na vrijeme uočio potrebu da su neka sela u Donjoj Tramošnici ( Njivak, Orlovo Polje) daleko od matične crkve u Gornjoj Tramošnici, kao što su bila i sela Turića i Sr. Slatine. Zato se on s drugim vodećim ljudima uhvatio u koštac sa svim tada protivnim vjetrovima, s namjerom osnovati župu Donju Tramošnicu. Naravno, sve su kočnice bile pritisnute. Mnogo se sastančilo i žučno raspravljalo o ovom , čak i na nivou Republike BiH. Tako je sarajevsko Oslobođenje u mjesecu ožujku 1973. donijelo veliki članak o gradnji crkava u Sr.Slatini i Turiću. Autor članka , tadašnji komunista, napisao ga je i o Donjoj Tramošnici, rekavši vrlo ironično: . Na zadnji sastanak u zhradi Doma i Donjoj Tramošnici, pristigli su svi vodeći ljudi iz državnih institucija iz Gradačca. Cilj je bi po svaku cijenu osujetiti gradnju crkve. Skupili se naravno i svi mještani; mještani svoje a poslanici svoje. Raspava od nekoliko sati nije donijela nikakvog ploda.
Finale sastanka je bio ovakav : ustao je tada vodeći čovjek Gradačca, Milivoj Kunce, a znajući da je Niko aktivista od 1945., postavio mu je provokativno pitanje : ? Niko je ustao i doslovice rekao : . I sve što je Niko naveo u nedalekoj budućnosti, u Tramošnici je i realizirano.
Zapala me je sreća da me je Provincijal odredio u proljeće 1973. da pođem na to gradilište. Danas mogu reći , hvala Bogu što sam imao , uz druge dobre ljude, i Niku babe Mare.

Niko HVALA ti.

Fra Valerije Stipić Župnik župe Tramošnica Gornja

Srijeda: 09. Ožujak 2005.