Bilo je to davne 1931 godine kada su pobožni i tihi Manda i Niko Ćaćić 08.02. dobili trećeg sina po imenu Marko. Slutili nisu da su dobili budućeg svećenika. Nisu bila laka vremena, Bog im podario osmero djece, preživjelo je samo četvoro. Sa mnogim odricanjima, Markova želja da bude svećenik,u obitelji je prihvaćena, od roditelja u svim molitvama spominjana. Te molitve od Boga su nagrađene i Marko je 02.08.1956 postao svećenik Franjevačke Provincije, pod imenom fra Tomislav.

Svoj svećenički put fra Tomislav počinje u Gučoj Gori kao Kapelan. Zatim, poslije vojnog roka, nastavlja se njegov svećenički poziv u slijedećim župama:
Vareš - 3 godine
Kraljeva Sutjeska - 2 godine
Dubrave -1 godina
Kapelan na Njemačkoj župi - 4 godine
Tramošnica - 2 godine
Aahen ( D, u hrvatskoj Misiji) - 7,5 godina
Bučići - 1 godina (doživljava srčani udar)
Beograd (samostan sv. Ante) - 1 godina (uz rehabilitaciju)
Dubrave - 1 godina
                                                                           Špionica - 4,5 godine
                                                                           Njemačka, Riedeschingen, njegova zadnja stanica kao župnika,
                                                                           koja je trajala 14,5 godina, služba na njemačkoj župi.

Iako je fra Tomislav proveo dosta vremena u Dijaspori njegovo srce je kucalo i kuca jos uvijek za njegovu Tramošnicu i njegove Fratre širom naše Bosne. Pomagao je gdje god je stigao i koliko je to u njegovim mogućnostima bilo. Tako je bilo i tada kada je pala odluka o gradnji župne Crkve u Donjoj Tramošnici. Njegovi roditelji i sam fra Tomislav pokloniše zemljište za gradnju naše Crkve i župnog dvora koji se protežu na 6.000 kvadratnih metara. Takav projekt, velikih razmjera, uz pomoć fra Tomislava koji je financirao cijelu ciglu (77.000 kom.) kojom je Crkva sagrađena, uz to i prijevoz, olakšana je kompletna gradnja. Gradili su Tramošnjani, uz velikodušno darivanje sagrađena je Crkva. Ali ni fra Tomislav nije odustajao, kada je trebalo podići toranj, on je nabavio zvona, jedno 450 kg i drugo 650 kg. Ta su zvona sve do rata svojom zvonjavom budila Tramošnjane i zvala na molitvu. Tramošnica i njezina Crkva su imali mnogo toga zahvaljujući fra Tomislavu kao što su: razglasni sustav u Crkvi, električne orgulje, kompletnu opravu za oltar i svećeničku odoru, a uz to je fra Tomislav za početni rad župnog ureda dao financijsku potporu. Danasnji sedamdesetpetogodišnjak, fra Tomislav, još uvijek pomaže tamo gdje može i tamo gdje ne može, kako fra Tomislav kaže :"Ja uvijek imam što raditi"

Nakon svog tog posla koji je fra Tomislav uradio i radi još uvijek,došao je i taj dan ZLATNE MISE, nedjelja 31.07.2006. Nakon nekoliko kišovitih dana osvanulo je nedjeljno sunčano jutro.Upravo onakvo jutro kakvo su svi u njegovoj obitelji u svojim srcima zajedno s njim i priželjkivali. Tako isto su se osjećali svi njegovi suukućani u toliškom samostanu koji su se potrudili oko sve organizacije. A sam fra Tomislav zadovoljan, ponosan i svojim zračenjem, usprkos njegovim godinama izgledao je kao ovo jutro. Fra Tomislav je znao da je on prvi svećenik nakon fra Franje Filipovića koji je Zlatnu Misu slavio prije 33 godine. Mnoštvo svećenika,časnih sestara i puka je uljepšalo ovaj Zlatni Pir fra Tomislava, a nije nedostajalo ni glazbe ni dobre trpeze koja je popraćena humorom i zabavom.

Domaćin, fra Blaž Marković, gvardijan, pozdravio je goste, uputio čestitke, te se iskreno zahvalio fra Tomislavu za njegov rad u toliškom samostanu. Uputio nas je na okoliš samostana, travnjak i voćnjak i sve će nam biti jasno. Većinu tih poslova je senior, fra Tomislav, sada 75-godišnjak preuzeo na sebe. U ime svih tramošničkih svećenika čestitke je uputio fra Valerije Stipić, uz anegdote iz fra Tomislavovog  života su se i ostali čestitari pidružili. Čestitke su osobno uručili njegovi bivši župljani iz Riedeschingen,koji su doputovali iz Njemačke. Pismene čestitke su uz ostale uputili kardinal Vinko Puljić, nadbiskup freiburski Robert Zallich, a uz te čestitke se pridružio i poglavar katoličke Crkve Papa Benedikt XVI sa poveljom.

            Dragi naš fra Tomislave velika ti hvala što te imamo, hvala što nas ne zaboravljaš, hvala što si još uvijek česti prolaznik kroz Tramošnicu, hvala što si uvijek bio i bit ćeš sa nama, hvala što možemo na tebe računati u lijepim kao i lošim trenutcima.

.

HVALA ŠTO SI SE IPAK VRATIO TAMO GDJE SI PONIKAO

Pogledajte galeriju fotografija sa Zlatne Mise fra Tomislava Ćaćić

Tekst: Ana Bošnjak, Fotografije: Ilija Božić