Zadovoljstvo mi je, ali pomalo sam moram biti iskren i tužan pišući ovaj članak iz više razloga. Najprije mi je drago što smo započeti projekt «Za djecu Tramošnica» uspješno priveli kraju, bez Vas to dragi ljudi dobre volje zasigurno ne bih uspio. Posebna zahvalnost ide svim darovateljima čija su imena već objavljena na stranicama sela: www.tramošnica.net i www.orlovo-polje.com te na osobnoj stranici gdina. Ilije Božić: www.ilija-bozic.com.

Danas je pristigao još jedan prilog u iznosu od 100 Chf., koji je uplatio gdin. Marijan Mijačević. Dragi Marijane, Bog koji sve vidi neka Vam stostruko vrati. Ako ste čitali moje prošle dopise kojih je u zadnje vrijeme bilo mnogo, a sve u cilju da pomognem budućnosti naše Katoličke Crkve i Hrvatskog naroda u Tramošnicama, tj. našoj djeci, mogli ste primijetiti kako sam u jednom od njih spomenuo i humanitarnu večer u Stuttgartu koja se je i ostvarila 26. lipnja 2007.

Večer je organizirana u restoranu «Naturfreunde Haus Steinbergle» pod inicijativom i pokroviteljstvom gdina. Darka i gđe. Anđe Pahor. rođ. Kristić, naše Tramošnjanke, a koji su i vlasnici istoimenog restorana. S našim domaćim jelima i specijalitetima koje je spravila Anđina majka gđa. Luca Kristić, počastilo se je te večeri oko 40 gostiju od kojih su većina bili Nijemci. I ono što je najvažnije i što je bio cilj te večeri, na njoj je sakupljeno: 2135 € u cilju hum. akcije «Za djecu Tramošnica».

Da dobro ste pročitali! Anđa, Njena obitelj, Osoblje restorana, Nijemci i svi oni koji nikada nisu vidjeli i čuli do tada za ovu djecu prikupili su čitav iznos. I te je večeri bilo radosti i veselja, zajedništva, pa na kraju i gošćenja, ali što je najvažnije bilo je otvorenosti dobrote srca za one najpotrebnije. U smiraju dana i misli, iste večeri kad me je gđa. Anđa nazvala i obavijestila kako je sve proteklo moje srce je bilo ispunjeno srećom.

No, pred počinak u tišini i molitvi svoje sobe ostao sam, iako sam, kao jedan Tramošnjanin postiđen. Zašto postiđen pitat će se neki, završio si započeti projekt?! Pa zato što je u ovih mjesec dana kako akcija traje, sa svojim prilozima odazvalo se samo četvero Tramošnjana, a ostali su bili moji poznanici. Bilo mi je žao pomiriti se s tom činjenicom, jer sam na jedan način izgubio vjeru u ljudsko razumijevanje i smisao potrebe pomoći drugome.

Razumijem ja Vas da ste više umorni od akcija, te da svi od Vas iz dijaspore nešto traže, no jeste li posložili kriterije vrijednosti u pomaganju? Slupali smo desetine tisuća maraka u zidine i spomenike a da pritom nismo uvidjeli kome je naša pomoć najpotrebnija. Poštovani, naša budućnost leži u našoj djeci, Tramošničkim uzdanicama na koje smo očito zaboravili. Žao mi je što ja sada kao bogoslov a sutra ako Bog da kao svećenik, moram pisati ovakve stvari te reći da sam izgubio vjeru i nadu u ljudsku pomoć. No, moja mi savjest nije dopustila da prešutim ovako jednu ozbiljnu stvar za koju ćemo snositi posljedice i odgovornost pred Bogom.

Lijepo je da se organiziraju večeri i druženja, no uvijek pri tom moramo misliti na svoju Tramošnicu, ma ne samo na Tramošnicu kao selo, nego na ljude u njoj, one najmanje u njoj. Jer da nije nje i njih ne bi bilo ni nas ni imena koje takve večeri nose.
Na kraju još jednom izražavam svoju zahvalnost svim roditeljima koji su imali hrabrosti dođi na svoja zgarišta i započeti novi život na njima. Izražavam zahvalnost i svim darovateljima koji su svojim prilozima potpomogli ovu akciju.
Ne mogu a da ovim putem ne spomenem i web-mastere naših stranica, gdina. Zlatka, Matu i Iliju, bez kojih bi ovaj projekt a i svi budući bili nezamislivi. Gospodo Hvala Vam na Vašoj spremnosti te otvorenosti za suradnju.

Ovdje bih još jedanput posebno istaknuo i gđu. Anđu bez koje zasigurno ne bih uspio. Ona je čitavo vrijeme bila uz mene rame uz rame u ovoj akciji i na tome joj od srca Hvala. Hvala Anđo što ste imali hrabrosti i sluha pomoći po primjeru Šimuna Cirenca ovoj djeci. Bog neka blagoslovi Vas i sve Vaše, a Njegova nagrada zasigurno neće izostati, ako ne na ovom svijetu onda na drugom.

Sredstva kojima raspolažemo ćemo opremiti školu kako je i predviđeno, a od ostalih sredstava školu ćemo iznutra okrečiti i staviti paravane na prozore. Iako je ova akcija završena ima tu još dosta stvari i posla na kojima trebamo poraditi. Pitanje prijevoza i toplog obroka je i do danas neriješeno.

Da li ćemo našim školarcima osigurati sendviče i prijevoz u novoj šk. godini, to ovisi samo o Vama, a ja sam samo jedan kanal preko kojega Bog djeluje i želi doći do Vaših srca. No, dragi čitatelji da sve jezika svijeta govorimo, i da smo najpametniji, ako ljubavi nemamo, ništa smo! Zato unesimo ljubav u ovo što smo započeli i osigurajmo ovoj djeci i njihovim roditeljima ono osnovno.
I dalje stojim na raspolaganju za sve one koji hoće i imaju volje pomoći našoj djeci. Ne zatvarajmo vrata svojih srca, jer ako su i malo odškrinuta postoji uvijek mogućnost da netko uđe i izmijeni naš život, kao što su moj život izmijenila Tramošnička djeca.

S Poštovanjem

Markica Lovrić, bogoslov

U Sarajevu 02.lipnja Godine Gospodnje 2007.