Tramošnica je do 1998. godine bila nepravedno porušeno selo, kome je čak i Ime bilo oduzeto, zamijenjeno, naseljeno onim koji su selo i porušili.
Od 1998. godine počinje lagani povratak Tramošnjana, i odlazak onih koji su tu nepravedno bilo.

Od tih godina počinje ponovno oživljavanje sela, vraćanja duha Tramošnici. Obnavljaju se crkve, kapele, gradi se osnovna škola, malena, koji apsurd za Tramošnicu koja je školu imala od 1907.godine i koja je do 1992 godine imala jednu osmogodišnju školu i četiri područne četvorogodišnje. Grade se obiteljske kuće, neke skromne, a neke prelijepe.
Gradi se ,dakle, komunalna infrastruktura, ali se istodobno gradi i institucionalna infrastruktura- rade Mjene zajednice .
Povezuju se u aktivnostima u selu žitelji Tramošnice i Tramošnička dijaspora. Obnavljaju se i grade groblja, obnavlja se zgrada ambulante, radi nogometni klub. Ponekad se i posvađamo, ali progres je nezaustavljiv, ipak sve funkcionira, jer su svi Tramošnjani ( i u Tramošnici i u dijaspori) jedinstveni. Borimo se protiv državne korupcije, možda i opstrukcije.

Još nismo sposobni da se borimo protiv destrukcije, ruše nam desetine hektare njiva, odvoze šljunak , tu smo nesposobni jer mi i kupujemo i prodajemo, mi i rušimo i branimo da se ruši. Treba potražiti učinkovitiji put za rješenje ovog problema, mora postojati.

Šta bi trebalo naglasiti ? Živimo u mraku, možda zbog toga u Tramošnici noćne krađe izgledaju lagane, ima ih, kradu iz naseljenih i nenaseljenih obiteljskih kuća, kradu iz kafića i prodavnica, kradu iz crkava.

Zašto u Tramošnici ne gradimo uličnu rasvjetu, sad više i nepostoji, niti FbiH niti u RS , niti jedno selo ili zaseok bez ulične rasvjete. Nemora ulična rasvjeta biti svugdje, treba početi sa nekoliko svjetiljki, tamo gdje je neki Centar Tramošnice, to već pet godina imaju i Tuzlani i Liporašće.

Dakle.

Tadija Leutar