JA ĆU DONIJETI JEDAN OLTAR

Prtljaga za ljetnji odmor sakristana iz Niederuzwil-a je nesvakidašnja

Kada Radislav Piljić pođe na ljetnji odmor u Gunju, pored ostale prtljage ima još jedan svojeručno napravljen oltar i stari razglas iz katoličke crkve iz Niederuzwil-a.

Cecilia Hess-Lombriser

Posve slučajno pripominje u razgovoru, ovo sa oltarom. Ne bi mu samom na pamet palo o svome radu puno pričati. Radislav Piljić je od prije nešto više od sedam godina sakristan u crkvi Krista kralja u Niederuzwil-u. Zbog svoje jednostavnosti, marljivosti i zbog svoje jasne i mirne prirode vrlo je cijenjen. U međuvremenu je takođe poznato da svestrani sakristan ima posebnu ljubav prema obradi drveta. Pored toga sto rezbari, u zadnje vrijeme je svojoj djeci napravio kompletan sobni namještaj iz punog drveta, što izaziva veliko divljenje. Zadnje njegovo djelo je oltar za kapelu u Orlovom Polju, njegovom rodnom mjestu u današnjoj Bosni i Hercegovini.

Izgubljena domovina

Kad je Radislav Piljić 1988 napustio domovinu da kao "sezonac" radi kod firme Mahler AG, domovina se zvala Jugoslavija. Njegovo selo, ili to što je od njega ostalo poslije strašnog rata, nalazi se na području BiH, u blizini grada Brčko, koji je i danas pod protektoratom UN. Od njegove rodne kuće su ostali samo temelji. Srbi koji su selo zauzeli, odnijeli su i demontirali sve što se dalo ponijeti. Zemlja danas pripada starim vlasnicima ali se samo rijetki vraćaju jer je većina ljudi svoja sredstva i snagu upotrijebila na drugim mjestima i u drugim državama. Tako će Katharina i Radislav sa svojih troje djece provesti odmor na drugoj strani granice u Hrvatskoj, u Gunji gdje živi jedan dio obitelji. "Domovina je tamo gdje ti je pun stomak" govorio mu je uvijek otac, prisjeća se Piljić. Uz to je važno da se čovjek integrira tamo gdje je i gdje živi, pridodaje uz to.

Razglas za crkvu kao poklon

Crkva je za prognani narod jedno središte, jedno sidro, jedan simbol, jedna prilika za susrete i za održavanje zajedništva. Iz toga razloga i zbog podrške ljudima koji tamo žive napravljena je kapela, dijelom i novcima sakupljanim u Švicarskoj.
" Ja ću donijeti jedan oltar" obećao je on, koji je svojeručno i napravio. Orlovo Polje pripada župi Tramošnica Donja čija je crkva u ratu razrušena kao i još 500 drugih diljem Bosne I Hrvatske. U međuvremenu je renovirana i u nju će biti ugrađen razglas iz crkve Krista kralja iz Niederuzwil-a. Crkva do sada nije imala razglas. Za zvučnike će se morati pobrinuti sama župa, a uz razglas su dobivena i četiri mikrofona .

Zajedničko djelo

Oltar koji je Piljić napravio sastoji se iz stolne ploče od smrekinog furnira , uramljena crnim orahom i stolnim nogama od istog drveta.
Prednju stranu oltara krasi jedna hostija izrađena od kanadske topole koja je rezdijeljena križem od crnog oraha.Crkva Krista kralja je vlasnik originala istog oltara kojeg je napravio Rafael Brühwiler iz Oberbüren-a. Piljić je oltar tako pravio da se može u dijelovima utovariti, i na mjestu ponovo montirati. Oltar će krasiti kapelu koja je djelo zajedničkog rada domaćeg naroda . "Ovako nešto nije uopće moguće ovdje u Svicarskoj" govori Piljić. On i njegova žena govore o jednostavnom narodu u pograničnom području Bosne i Hrvatske koji su većinom mali zemljoposjednici.
"Kad se sjeme i suncokret posije, ljudi imaju vremena i susjedima pomoći. Ove godine gradi jedan kuću, druge godine drugi i svi mu pomažu. Više od materijala ne mogu si priuštiti. zajedno se gradi, zajedno se slavi i zajedno se tuguje" , dopunjava Piljić.
On i njgova obitelj će biti prisutni na misi sa oltarom iz Niederuzwil-a.

Pogledajte izvorni tekst objavljen u Tagblatt-u

p.s.
Oltar namijenjen Kapeli u Orlovom Polju se trenutno nalazi u Crkvi u Tramošnici Donjoj, gdje ga je fra. Mija postavio umjesto starog Oltara uz obrazloženje da se ionako u Orlovom Polju održava misa samo jednom godišnje.
Svaki komentar je suvišan.

Mato Anić