Hvaljen Isus i Marija!
Poštovani Tramošnjani i Tramošnjanke!
Moje ime je Markica Lovrić i bogoslov sam Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu. Rodom sam iz naše župe Sv. Ivana Krstitelja, Donja Tramošnica. Zašto Vam ovo sve pišem? Zasigurno mi nije cilj iznositi svoju biografiju. Želja mi podijeliti nešto sa Vama, a što mi leži na srcu ovih dana.
Dana 26. 05. 2007., boravio sam na hodočašću u biskupijskom svetištu Komušini – Kondžilu. Tamo sam sreo, a i od prije sam poznavao župljanku Oštre Luke –Boka, inače učiteljicu područne škole gđicu. Kaju Kalojzi.
Ispriča mi nešto što me iskreno ožalosti i s tim sam mislima proveo i taj dan a i ove naredne dok nisam sjeo ovo napisati....
...U dobrom je kontaktu s našom učiteljicom Gornje Tramošnice, Marinom Starvaš. Budući da je gđica. Kata vodila svoju djecu na ekskurziju, nazvala je gđicu. Marinu da s njom podijeli lijepe utiske s putovanja. Odgovor s druge strane žice je glasio: «I ja bih s svojima rado otišla, no situacija je takva da djeca nemaju novaca, a ja nemam od koga tražiti».
Dragi moji Tramošnjani, ova rečenica ne treba dodatno pojašnjenje. Čitam dosta stranicu svoga rodnog sela, kojeg često rado posjetim i na grobovima se svojim mrtvih pomolim. Gledam i novi kip, obnovu župne crkve, ambulantu, poštu, i dr., što ste Vi Tramošnjani od svojih usta otkidali i za razrušeni dom davali. Obraduje me to! No više me obraduje misao da znate povjerene Božje talente iskoristiti i umnožiti, jer kome je više dano od njega će se više i tražiti. Draga mi je i činjenica da Vas Zapadni materijalizam i relativizam nije zahvatio, da zaboravite i na Boga i na crkvu, i na mrtve, tj. sve ono što nam je vrijedno, kao što imamo primjera za to u drugim sredinama.
No, dragi moji zemljaci, ponekad u svemu tome što je dakako potrebno za jedan normalan život, zaboravimo onog malog čovjeka, ono konkretno šestero djece koje pohađa školu u Gornjoj Tramošnici. Njihovi roditelji nemaju novaca da svojoj djeci plate jednu jednodnevnu ekskurziju u Sarajevo. Ponekad pomislim da je teže tim roditeljima živjeti s tom mišlju nego samoj djeci, koja čitavu godinu dijele sudbinu naših obiju Tramošnica.
Odmah u ponedjeljak nazvao sam gđicu. Marinu da mi pobliže opiše stvari, i rekao sam joj kako ću učiniti sve da toj djeci priuštimo jedno zadovoljstvo, koje će se u njihovim krugovima zasigurno mjesecima pripovijedati. To bi bila i neka nagrada za njihov jednogodišnji trud, ali i nada i prozor za bolje sutra. Vama se prvima obraćam za pomoć u prikupljanju sredstava u iznosu od oko 400 KM, koliko bi ukupni troškovi njihova izleta iznosili. Ja ću im rado biti domaćin u Sarajevu. Nadam se da ćete još jednom imati otvorenosti srca za svoju grudu i one Najmanje na njoj. Volio bih da u svemu ovome zapamtite misao jednog starca, kojem sam jedanput pomogao: «Sinko, želim ti da uvijek budeš u mogućnosti da daješ, jer ne znaš kako je to kad trebaš tražiti». U nadi da ćete uvažiti ovu moju molbu, želim Vam svako dobro i blagoslov od Gospodina,
S Poštovanjem
Markica Lovrić, bogoslov
Blagoslovljeni Vi i svi koje volite!
Kontakt telefon: 0038763-409-740
E-mail: markicalovric@yahoo.com