Možda Tramošnjana nema mnogo, možda su razasuti diljem svijeta, pa zbog toga u Tramošnici trenutno obitava malo Tramošnjana ( tek nekoliko stotina žitelja). Svejedno, ma gdje bili Tramošnjani računaju da imaju Tramošnicu, i nesvjesno pate zbog toga što imaju Tramošnicu, a trenutno ne žive u njoj, svejedno, planiraju, doći će bilo kad.
Računaju svi Tramošnjani da u ovom času , ne svojom krivnjom nisu tu, ali će se vratiti i živjeti kad svojevoljno odluče da je to pogodno . Kad nisu mogli odlučiti da je napuste svojevoljno, jer to nikad nebi uradili – bili su prisilno otjerani, računaju, vratit će se svojevoljno – kad budu htjeli i kad pomise da je za njih povoljno – demokratska volja svake osobe – ispravno.
Vratit će se svi, i koji pamte ono što su ostavili prigodom progona, i mladi koji neznaju kako je Tramošnica izgledala ranije, ali je zamišljaju po priči svojih starijih. Mogu se svi skupa razočarati u blisko vrijeme, jer sve što pamte i sve što očekuju da vide pri nekom bliskom susretu sa Tramošnicom će zasigurno drugačije izgledati.
U ovom času su vremena kapitalizma , privatnog neprikosnovenog vlasništva, prava da vlasnik neograničeno raspolaže svojom imovinom, da je čuva, unapređuje,uništava ili prodaje drugom tko baš i nije Tramošnjanin, onom kome treba Tramošničko tlo ali ne i Tramošnica....


... Mada, i u neprikosnovenom pravu vlasnika, kada su u pitanju prirodna dobra, a tlo to jest, zakonodavac je Zakonom uredio iskorištavanje - eksploataciju tog tla, u cilju očuvanja prirodne ravnoteže flore i faune. Kad postoji zakon, onda je samo u pitanju koliko je zakonodavac zainteresiran da konzumenta ( što je u ovom slučaju Koncesionar), kroz aktivan nadzor ugovorene konzumacije prisili na propisanu konzumaciju.
U slučaju eksploatacije šljunka u Tramošnici , zakonodavac očigledno nema interes da vrši nadzor, a morao bi.

A Tramošnicu čine njive i ljudi, vrijedni , pošteni i pametni ljudi , plodne oranice ( malo šljunkovite ali rodne) i šume.

U bliska vremena, i mnogih njiva i šuma koje pamtimo neće biti, jer je unosno prodati tlo. Onaj tko ga kupi, skine ga, odveze i baci Tramošničko tlo, a ispod tla izvadi dobar šljunak, utovari ga na kamion i odveze negdje daleko, veli prave se putovi i autoputovi .

Odveze regularno – zakonito ili nezakonito ,stotine milione kubika tla , od Tramošničkih njiva i šuma ostane jama, s početka napunjena bistro vodom, a poslije nekoliko godina ta jama postane bara, dobro stanište žaba i insekata.
Da i ne bude tako, da se to sve pretvori u suvremena kupališta i ribnjake, gdje će onda biti Tramošnica, biti će negdje daleko, razasuta po nasipima, putovima i trupovima autoputova,  a na mjesto gdje je nekad bila Tramošnica, Tramošnjani će možba doći da se okupaju ili kupe ribu,  i da odu , opet nevoljko u neko drugo mjesto gdje ima zemlje i šume.

Je li to progres, vjerojatno jest ali ga Tramošnjani nemogu i nesmiju razumjeti, jer kad nestane Tramošničke zemlje, gdje će biti Tramošnica ?

Zapisao : Tadija Leutar

Napomena: Ovaj tekst je prošle godine već bio objavljen na našim stranicama a kako smo u međuvremenu dobili dodatne priloge vezano za ovu temu mislimo da nije zgorega ovaj tekst ponoviti uz nove dodatke koje mozete pročitati ispod ovog teksta.