Prvog dana mjeseca studenoga, na blagdan Svih svetih, blagdan svih blaženih u nebu, posvuda se u kršćanskom svijetu odaje počast svojim pokojnicima. Ljudi svih vjera, kao i oni koji nisu vjernici, toga dana idu na grobove svojih pokojnika, kite ih cvijećem i pale svijeće. I kroz cijelu povijest, kada su sahranjivali svoje pokojnike, podsvijesno su se prema njima odnosili kao još uvijek živima, pa su uz njih često stavljali darove, hranu ili predmete koje je pokojnik za života volio............


............Bio je to na neki način pokušaj da se smrt zaniječe ili očiti iskaz vjere i vjerovanja u daljnji, zagrobni život. I zato na taj dan svi se ponašaju kao da pokojnici nisu sasvim nestali, da su još uvijek tu prisutni i da im još mogu iskazati ljubav i zahvalnost.

Da nije tako, zar bi se toliko ljudi, iz svih krajeva svijeta, vraćalo na groblja, da obiđu, pohode, porazgovaraju i pomole se za svoje najmilije. Stoga smo i mi danas došli na naše groblje. U tolikom broju kao rijetko prije. Do prije par dana oblaci su se dobrano cijedili sa nebeskog štrika, a danas malo prohladan, ali prekrasan dan. Zastupljene sve generacije, od djece, omladine, do ljudi zrele dobi i onih kojima vrijeme neumitno istječe, a sat života sve tiše otkucava i sve je bliža odjavna špica.

Na lijepo uređenom groblju, kao i svake godine, bezbroj svijeće, lampiona i cvjetnih aranžmana. Misno slavlje predvodi fra Jozo Puškarić, uz asistenciju župnika Gornje Tramošnice i Srednje Slatine. Krasnu propovijed iz Evanđelja koje je govorilo o blaženstvima iz Isusovog govora na gori, održao je fra Jozo. Danas su malo čudna vremena, čudni kriteriji vrednovanja života i življenja. Ljudi koji se trude živjeti i raditi u skladu s onim što Isus navodi - skromno, ponizno, u duhu siromašno, krotko, pravedno, milosrdno, čista srca, miroljubivo, biti progonjen i trpjeti za svoju vjeru – takvi su često, u očima drugih, pomalo čudaci. No oni koji su živjeli u skladu s ovim normama, zasigurno su adekvatno nagrađeni. Iako su bili skromni, tihi, samozatajni, od mnogih nezamijećeni, Onaj gore sve vidi, sve čuje, sve zna i sigurno pravedno nagrađuje. Na blagdan Svih svetih i Dušni dan vjernici se na poseban način prisjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnima. Pod izrazom „svi sveti“ ne misli se samo na osobe koje su od Crkve službeno proglašene svetima, koje su stavljene na oltar ili u kalendar, nego na sve one koji su sveto živjeli, koji su za života činili dobra djela i prema Bogu i prema bližnjemu. Mnogo je takvih koji počivaju i na našem groblju. Neupadljivi, skromni, samozatajni ljudi, koji su pošteno i marljivo proživjeli svoj životni vijek.

Istina, nije uvijek lako živjeti u skladu s navedenim normama. Obično svaki uređaj ima upute za uporabu, koje prilično proučimo prije njegove primjene. A upute za uporabu našeg života detaljno su opisane u Bibliji, koju nažalost mnogi nisu nikada niti uzeli u ruke, te život odrade i provedu na svoj način. Stoga nije čudno što zanijeme tamo gdje bi trebali vrisnuti, nasmiju se tamo gdje bi trebali zaplakati i sl. Na ponos im je to što ima mnogo onih koji su od njih više zaradili, ali je malo onih koji su od njih više potrošili. Često se najbrže može obogatiti prodajom poštenja. A kada čovjek radi krupne i ubrzane korake, nije rijetkost da se prije ili poslije spotakne. Nije dobro kada se obiteljsko stablo zamijeni za kubik drva. Danas su česte migracije ljudi. Mnogo je onih koji su otputovali negdje drugdje, u neki drugi grad, neki drugi svijet, neki drugi život. No kada čovjek odveze posljednji krug, opet na kraju puta čeka ga neko groblje. Ne bi bilo dobro da na kraju životnog puta , i pored svega stečenoga, kažemo da smo džaba živjeli.

Na kraju Mise župnik iz Gornje Tramošnice podsjetio je na obvezu plaćanja za održavanje groblja. Isto tako je obavijestio da se namjerava raditi nadstrešnica na kapelici, radi zaštite od nepovoljnih vremenskih uvjeta prilikom održavanja Mise i obreda. Također je izvijestio da se planira izgradnja Mrtvačnice i sanitarnog čvora, te su svi prilozi potrebni i dobrodošli. Sjetih se mještanina koji mi je rekao da je ljetos pri povratku s mora u inozemstvo, stao negdje u Lici i platio 160 kuna kilu pečene janjetine. Nadam se da je platio 100 kuna za godišnje održavanje našeg i njegovog groblja. Naše groblje je zaista uredno i dobro održavano i čudi me činjenica, kako reče župnik, da samo oko 20% nas redovno daje za održavanje groblja. Lijepo je vidjeti krasne spomenike, ali ako zarastu u travu..... Lijepo uređena mala kućica ljepše izgleda od zapuštenog dvorca. Groblje je ogledalo mjesta i ljudi koji tamo žive ili povremeno navraćaju. Groblje nas okuplja i povezuje. Groblje je neka vrsta doma. A dom je mjesto gdje ima nekoga i kada mi nismo tamo. Postoje tisuće domova u koje možemo otići, ali je samo jedan dom u koji se možemo vratiti.

T. Bošković

Zagreb, studeni 2015.

( Pogledajte galeriju fotografija )