Usprkos svemu što nas je tragično zadesilo, Tramošnica se iz dana u dan budi iz samoće i sivila. Zahvaljujući ljudima koji žive u njoj i onih koji znaju "gdje pripadaju", oni koji se rado i redovno u nju navraćaju.Tako i ove ljetne odmore provedoše Tramošnjani jednim dijelom u svome rodnom kraju.

Zadovoljstvo je bilo promatrati naš podmladak, našu djecu, kako bezbrižno i veselo uživaju tu na svome, u Tramošnici. Ne osvrćući se na susjede i okolinu, ne razmišljajući, dali će biti prihvaćeni. Niko ne viče "ne gazite travu", ne budite glasni, utišajte muziku!!! Jedino tu u Tramošnici, tu na svojemu, mogu igrati igre bez granica.

Primjetilo se to ovo ljeto, intenzivnije no ikada. Fantazije su proradile, osjećaj jednopravnosti se isticao. Dali dolaze iz Njemačke, Austrije, Slavonije ili odnekud iz tuđeg svijeta, u Tramošnici sklapaju prijateljstva, tu su svi isti. Na rastanku (popraćenim suzama) ostaju vječne uspomene i nada da se vidimo drugi puta. Mnogi već i za Božić.

Ni stariji nisu odoljeli, mnogo puta su se pridružili, te na trenutak sjetili svojega djetinstva. Odmaralo se na različite načine: uživalo, radilo, molilo i slavilo. Razloga za slavlje je i te kako bilo, krštenje djeteta, veliko je to stvar, a tek kada se to obavi u svojemu selu. Iva i Petar (Muslin) Šokčević krstiše svog Josipa u crkvi sv. Ive u D. Tramošnici, kao i Antunka i Anto (luidi) Kamenjašević svoga sina Stjepana u crkvi Gospe od Anđela u G. Tramošnici.

Sledeće krštenje je u obitelji Zdravka Matić, koji su već prošle godine krstili dijete u Tramošnici,vjerojatno će i mala Ivana istim stazama pa kod djeda i babe. Neka im je svima sa srećom. I trebamo vjerovat u to da "selo naše nije izgubljeno, dok se njega mi ne odreknemo" a to nesmijemo i nećemo.

Pogledajte galeriju fotografija snimljenu ovog ljeta u Tramošnici

Tekst: Ana Bošnjak