Pričati ili pisati o Uskrsu kao najvećem katoličkom blagdanu, uvijek je bilo nešto uzvišeno i sveto kod svakog čovjeka katolika. Još ako je to u rodnom zavičaju, na rodnoj grudi, onda sve to postaje još veće i značajnije. Počev od obreda Velikog petka, pa blagoslovom jela u subotu ujutro, pa sve do samog blagdana u nedjelju na pučkoj misi i prepune crkve, kao što je to nekad bilo prije rata.
I zaista je svima bila i ponos i dika biti nazočnim u našoj obnovljenoj Tramošničkoj crkvi, i vidjelo se iz svakog pogleda ljudi kako su ponosni što su u svome i na svome. Upravo su takve i slične emocije i bile izražene u propovijedi fra Marijana Oršolić, koji je istakao da Tramošnica ponovo živi, i da je sada već iz dana u dan situacija sve bolja, kako u selu tako i u okolini.
Po završetku misnog slavlja uz zvukove šargije i violine,"Tramošničko kolo"
, kao nekada. Hvatao se u kolo i onaj tko zna i onaj tko ne zna, i staro i mlado, i jako i nejako. Pa kad svemu tome dodamo i tradicionalno
"tucanje" jaja, onda možemo samo zaključiti da smo imali pravi Uskrsni ambijent.
A popodne, utakmica NK Tramošnica, gdje se po slobodnoj procijeni okupilo preko 400 gledatelja koji su mogli uživati u još jednoj pobjedi naše momčadi, što je na kraju još više uljepšalo uskrsno raspoloženje. Navečer, kao i nekad. Jedni kod Ilije Jurkić u restoranu na igralištu, a drugi kod "Škembe" u novootvorenom kafiću. Do kasno u noć uz puno smijeha i prepričavanja doživljaja iz prošlosti, Tramošnjani proslaviše još jedan blagdan Uskrsa na način na koji to samo oni znaju.
Prekrasno, pravo proljetno vrijeme tokom cijelih blagdana, samo je još upotpunilo nezaboravna druženja i vraćalo nam slike iz bliske prošlosti. Tramošnica ponovo živi i živjet će. Ako je do sada i bilo nekih sumnji u povratak života na naša vječna ognjišta, one su sada definitivno nestale i nema ih.
Imamo Tramošnicu ovakvu kakva je, i uvjereni smo da može biti samo bolje, i da ćemo proslaviti još puno zajedničkih Uskrsa, Božića i drugih blagdana, na naš stari Tramošnički način. Vjerujemo u to, a nadamo se da vjerujete i svi Vi Tramošnjani širom svijeta. Jer, htjeli to priznati ili ne, ipak je Tramošnica jedna i jedina i nama najdraža,duboko urezana u srca svih nas.
Zabilježio :
Željko Matić
|